Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Stjepan Ivanec (70) iz Kladara jedan je od posljednjih virtuoza slikanja na staklu, po čemu je Hlebinska škola naivnog slikarstva bila hit u svijetu. Iako puno mlađi od slavnih virtuoza naive poput Ivana Generalića, Ivana Lackovića Croate, Ivana Večenaja i Mije Kovačića, Ivanec je početkom sedamdesetih uspio „uhvatiti vlak“ kada je hlebinski krug bio svjetski hit.
– Neki su teoretičari rekli da sam se rodio pet ili šest godina ranije, možda bih uspio uskočiti među ove velikane. No, i ovako sam zadovoljan. Važno mi je da od slikanja mogu živjeti i to solidno, a nekom luksuzu nikad nisam težio – kazao je Ivanec koji je već kao tinejdžer postao prava zvijezda.
– U listopadu 1971. napunio sam 18 godina, a u veljači 1972. sam u Zagrebu imao prvu samostalnu izložbu. U Vjesniku su pisali kako se uopće usudim tako mlad napraviti samostalnu izložbu, a kada sam prodao sve slike s izložbe, postao sam najbogatiji u selu. Kupio sam si auto, ocu poljoprivredne strojeve kakve nitko u selu nije imao, no nikad se nisam time isticao. Jedino mi je bilo važno da si osiguram da mogu slikati i živjeti od toga i evo, uspijevam u tome već više od pola stoljeća – otkrio je Ivanec, čiji je talent za slikanje prvi uočio njegov učitelj u školi.
Brzo se probio
– Kad sam počeo slikati mnogi su mislili da sam lud, bedak i što to črčkam, ali vrlo brzo sam se probio. Imao sam sreću, ali ključno je da sam imao kvalitetu i nije mi trebao period usavršavanja i traženja. Već negdje peta slika koju sam naslikao bila je spremna za prodaju. Generaliću i ostaloj ekipi trebalo je skoro pola života da se probiju i nije im bilo lako prije nego što su šezdesetih počeli zarađivati, a ja sam odmah postao hit. Odmah sam počeo slikati na staklu, a otišao sam i Lackoviću koji mi je rekao „Nemam ti što reći, nađi si menadžera i to je to“. A tako je i bilo – ispričao je Ivanec, čija su djela izlagana na više od 500 izložbi, od Italije, Austrije, Njemačke pa do Amerike, a imao je gotovo status rock’n’roll zvijezde.
– U novinama su u to vrijeme svaki tjedan pisali o meni, a u Kladarama je bio i novinar njemačkog magazina koji se tada prodavao u četiri milijuna primjeraka. Stariji kolege baš i nisu bili presretni što sam odmah postao uspješan, mislim da sam im malo i smetao, vjerojatno zato što su se oni godinama mučili i radili i trebalo je proći neko vrijeme da se proslave – kazao je Ivanec i istaknuo da je hrvatska naiva šezdesetih i početkom sedamdesetih bila svjetski hit.
– Hlebinski krug je bio takav hit u svijetu da je to nekom mlađem teško opisati. Tada je u svijetu postojalo 67 galerija koje su se bavile samo hrvatskom naivnom umjetnosti, a hit je bila zato što je izlagana u najjačim svjetskim galerijama i muzejima. Taman kad sam se ja pojavio, naiva je već bila na vrhuncu, a od tada takvih izložbi više nema. Generalićeve slike pa Kovačićevo „Polarno svjetlo“ digle su naivu i ljudi su jednostavno poludjeli. Nikad u povijesti čovječanstva nije se desilo da bi netko tako slikao na staklu i razvijena je tehnologija kakva do tada nije postojala – otkrio je Ivanec i dodao da su se djela najpoznatijih podravskih naivaca prodavale i za 20, 30 tisuća njemačkih, a do 1980. godine išle su i do 50 tisuća dolara.
Druženje s Jaggerom
– Naravno da su Generalić i ovi stariji bili skuplji, a ni sam slikar nije dobio sav taj novac, no bio sam dobar s mnogim galeristima koji su ih prodavali pa znam kakve su bile krajnje cijene. Bio sam mlađi pa sam se dosta družio s galeristima i tako sam saznao da su mnoge slike naive išle zvijezdama Hollywooda. Tako sam i saznao da je neke moje slike kupila tada poznata glumica Joan Collins i njena sestra spisateljica, a prije desetak je godina u Zagrebu jednu moju sliku kupila i japanska princeza. Družio sam se i s Mickom Jaggerom, izlagao sam skupa s Hundertwasserom, a bilo je to zaista nevjerojatno uzbudljivo i zanimljivo vrijeme – prisjetio se Ivanec koji je posljednju samostalnu izložbu imao u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti prije točno pet godina.
– Uvijek sam bio među starijim kolegama i svi su mi govorili „mlad si, ima vremena za tebe“, no s vremenom se to ludilo oko naive ispuhalo. Mi smo tehniku slikanja na staklu usavršili do kraja, naročito Kovačić koji je bio perfektan po tom pitanju. Kod slikara je važno da bude prepoznatljiv jer onda je umjetnik i tek tada je stvorio što nitko drugi na svijetu ne radi. Dok ti stvoriš svoj svijet, svoju crtu, onda si umjetnik, a ako je nemaš, onda si kopirant – zaključio je Ivanec.
FOTO Nikola Wolf
