PLASTENIČKA PROIZVODNJA

FOTO/VIDEO Blaženka Škudar: “Baš kad naši proizvodi dozru, krenu akcije uvozne robe u trgovačkim centrima”

Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista

Obitelj Škudar iz Suhe Katalene povrtlarstvom se bavi već tridesetak godina. Prvi prizori u Suhoj Kataleni, dok se ondje ulazi iz susjedne Sirove Katalene, zapravo su brojni plastenici koji se prostiru po udolini, a praktički svi ti plastenici pripadaju obitelji Škudar.

– Imamo oko 2500 kvadrata pod plastenicima i može se reći da smo veliki proizvođač, iako polako smanjujemo proizvodnju povrća. U najboljim danima znali smo imati godišnju proizvodnju od stotinu tona, a sada je to manje – kazala je Blaženka Škudar, čiji je suprug Mirko nositelj OPG-a, a plasteničku proizvodnju smanjuju jer su im djeca odrasla i nisu pretjerano zainteresirana za bavljenje ovim mukotrpnim poslom.

– Sinovi imaju svoje poslove i obitelji i nekako se nalaze u povrtlarstvu. Uglavnom, sve što proizvedemo prodamo na zelenoj tržnici, u trgovačke centre ili na otkupne stanice. Proizvodimo gotovo sve povrtne kulture pod plastenicima. Na proljeće kreće salata, ali ipak su nam glavni proizvodi krastavci i rajčice. Pokušavali smo s paprikom, no ovo podneblje baš se i nije pokazalo najboljim pa smo odustali – otkrila je Škudar i dodala da je sezona rajčice ove godine krenula nešto kasnije nego obično.

– Ove godine sve kasni. Proljeće je bilo loše i sadili smo dosta kasnije nego inače. Obično bi to uvijek bilo oko Uskrsa, a sada nismo mogli jer je stalno padala kiša. Prijašnjih godina sadili smo već početkom travnja, a sada tek potkraj četvrtog mjeseca. Rajčica u plasteniku sadi se i do mjesec, mjesec i pol prije od ovog vani, a bude i kvalitetnija. Jedino što sadimo izvan plastenika su tikve – rekla je Škudar, koju smo u plastenicima zatekli dok se spremala na orezivanje zaperaka na stabljikama paradajza.

– Radimo prije vrućina, osim kada moramo završiti posao. Sada je na redu orezivanje zaperaka jer, da to ne učinimo, plastenici bi se pretvorili u pravu džunglu. I ne samo to, to nepotrebno lišće crpilo bi hranu i vodu plodovima, a to svakako želimo izbjeći. Ove smo godine posadili 3500 stabljika rajčice, a u idealnim uvjetima na jednoj stabljici može se ubrati do deset kilograma ploda, iako je to češće šest, sedam ili osam kila – istaknula je Škudar koja još i ne zna kakva će biti otkupna cijena povrća ove godine, no smetaju ju nepravedne prakse nekih trgovačkih centara.

– Taman kad je krenula naša proizvodnja krastavaca i kad su počeli dozrijevati prvi plodovi, jedan trgovački centar imao je akciju krastavaca uvezenih iz Albanije. To je baš bezobrazno, a i s paradajzom je slična situacija. Tržište je preplavljeno uvoznom robom. Prošle je godine rajčica bila oko euro po kilogramu na zelenoj tržnici, no trgovački centri plaćali su još manje. Nema tu pravila, sve ovisi o ponudi i potražnji, a tek ćemo vidjeti što nas čeka ove godine – zaključila je Blaženka Škudar.

FOTO/VIDEO: Nikola Wolf

Halo, Podravski!

Imate priču, vijest, fotku ili video?
Nešto vas muči ili želite nešto/nekoga pohvaliti?
Javite nam se!

POGLED S BILOGORE

Visoki presing i još malo nogometne terminologije na temu izbora

Preporuke Zavoda otkrivaju gdje smo tanki, a gdje nas je viška

Fale nam građevinci, medicinari i vozači, a previše je ekonomista i upravnih referenata

DIJAMANTNI PIR

“Josip je uvijek bio zabavan, a i danas je takav i to je ono s čim me i osvojio”