Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
– Otkako su otišli u mirovinu, Eleonora i Miljenko Grgac zamišljali su život u kućici kraj šume. Prije nekoliko godina taj san postao je java, preselili su se u kuću u Ulici Miroslava Krleže, odmah uz Park šumu Borik u Đurđevcu. Iako je Miljenko po struci diplomirani inženjer za naftu i plin, uvijek je naginjao povijesti i etnologiji, a osobito ga zanima povijest đurđevačke Podravine. Eleonora je pak po struci profesorica hrvatskog jezika i filozofije, no posljednjih tridesetak godina intenzivno se bavila kiparstvom. Cijela Hrvatska zna ju kao iznimnu umjetnicu keramičarku koja je imala atelijer u Istri. I ona se posvetila uređenju šume. Prvo što nas je zapravo i privuklo ovim zanimljivim ljudima su figure od drveta koje krase ne samo ulaz u njihovu kuću, već i ulaz u samu šumu koje je napravio Miljenko Grgac.
– To su dravski vulimani. Po đurđevački vuliman znači vir, ali asocijativno može značiti duh. Tako su to duhovi koji čuvaju Park šumu Borik. Tu je pevec s dvije glave, nečastivi, a ona dva na ulazu u šumu su Mirek i Milek, đurđevački krajišnici odnosno đuroki – ispričao je Grgac, koji je do sada napravio desetak skulptura od drvenih naplavina iz Drave koje je minimalno ukrasio.
Renesansni čovjek
– Sva ta drva nanijela je Drava, ja sam morao samo minimalno intervenirati. Bavim se etno stolarijom pa sam tako od starih hrastovih bačvi koje su ljudi ostavili pored kleti izradio petnaestak predmeta; od zdjela za voće, klupica ili stolova. Otkako sam u mirovini intenzivno se time bavim, a kako je supruga u Balama imala galeriju, i to smo plasirali ondje – rekao je Miljenko Grgac koji je pravi renesansni čovjek širokog spektra zanimanja pa piše knjige o tradicionalnoj đurđevačkoj kuhinji te će njegova tradicionalna kuharica doživjeti promociju krajem listopada u sklopu manifestacije „Kaj so jeli“. Osim toga, Grgac skuplja ukrasno kamenje iz Drave kao i stare podravske tradicijske predmete.
– Čak bih rekao da imam premalo vremena da bih napravio sve ono što bih želio. Uređujemo i dvorište u kojem imamo stotine vrsta biljaka. Dio svoje etnografske zbirke sam prilikom selidbe poklonio i našoj turističkoj zajednici i tim starim predmetima opremljena je cijela jedna etno kuća. Godinama sam skupljao te stvari, a neke od njih su neponovljive i gotovo ih je nemoguće nabaviti. Poput stare cjediljke za sir ili konglufenke odnosno posude za kuglof staru sigurno dvije stotine godine – kazao je Grgac koji u radionici ima i pravu zbirku poludragog dravskog kamenja.
-To poludragog ne treba shvatiti doslovno jer to kamenje i nema stvarnu materijalnu vrijednost. Riječ je o kamenju koje je naplavila Drava, a kako sam tri godine na fakultetu slušao minerologiju, dosta sam educiran po tom pitanju pa mogu razlikovati što je kvarc, turmalin, jaspis, olivin, rozenkvarc i ostalo. Posebno je fascinantno što su trebali proći milijuni i milijuni godina da bi to kamenje došlo ovdje iz Alpa – kazao je Grgac čija je supruga Eleonora još i prije nego što su preselili, svakodnevno dolazila u Park šumu Borik i polako je uređivala.
– Svaki dan dolazili smo autom u Borik, koji je tada bio zapušten do krajnjih granica. Računam da sam očistila oko četiri hektara sama, iskrčila bršljan i kupine i već šest godina se time bavim. Jednostavno me to opušta i uživam u tome, posebno otkako smo preselili ovdje i jako sam ponosna na to – otkrila je Eleonora Grgac koja se do 70. godine intenzivno bavila keramikom i onda je odlučila reći „dosta“.
Prva ljubav, keramika
– Sada samo uživancija. Sve do 70. godine radila sam intenzivno i gotovo 30 godina svakog sam ljeta bila u Istri gdje sam imala galeriju. U izradi keramike zapravo sam završila sasvim slučajno. Radila sam kao profesorica u đurđevačkoj gimnaziji, a onda je došao rat pa su me iz škole premjestili u općinu gdje sam radila kao sekretar za društvene djelatnosti, a onda sam ostala bez posla. Bila sam tada jako ogorčena na HDZ, ali sada im mogu zapaliti svijeću jer se ispostavilo da su mi napravili najbolju moguću uslugu. Našla sam se na brisanom prostoru i posvetila svojoj prvoj ljubavi, keramici –otkrila je Eleonora Grgac koja je još u mladosti željela upisati likovnu akademiju, no sudbina se ipak poigrala tako da je završila u umjetnosti.
-Iz perspektive mojih roditelja nije bilo šanse da idem na akademiju. Iako sam prošla prijemni, roditelji su mi rekli da nema šanse da financiraju taj umjetnički, boemski način života pa sam krenula drugim putem. No, taj umjetnički dio mene kad – tad je morao izaći na površinu i tridesetak godina sam se profesionalno bavila keramikom i ponosna sam što mogu reći da sam bila uspješna u tome – zaključila je Eleonora Grgac.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
