Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Trenutno su u Hrvatskoj objavljena 244 javna natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, ukupne površine veće od 58 tisuća hektara. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u pripremi je 84 novih javnih natječaja. U isto vrijeme, prema novim podacima, nimalo iznenađujuće, u prošloj godini pala je proizvodnja svježeg mlijeka u Hrvatskoj, a općenito stočarski uzgoj u Hrvatskoj također već godinama pada.
Dok smo s proizvodnjom mlijeka u Hrvatskoj pali ispod pola svojih potreba, proizvodnjom mesa samo smo nešto više od polovice pokriveni svojim proizvodnjom. S druge strane, s proizvodnjom žitarica debelo smo iznad svojih potreba. Stočara je sve manje, a i oni koji su ostali u stočarskom uzgoju često ne mogu doći da dovoljno poljoprivrednog zemljišta kako bi sami proizveli hranu za stoku, već je moraju kupovati od ratara.
Na taj problem u našem kraju ukazao je i Ivan Martinjak, poznati uzgajivač stoke koji posjeduje velike farme za uzgoj stoke kod mjesta Sveti Petar nedaleko od Ludbrega. On nam je kazao da bi, kad bi na natječaju dobio državno zemljište u zakup, odmah višestruko podigao kapacitete uzgoja. Natječaj za dvjestotinjak hektara državnog zemljišta na području općine Mali Bukovec još nije raspisan, a iz Općine kažu da će biti uskoro i tek tada će se vidjeti tko će dobiti zemljište na natječaju. No to je druga tema, zemlja za obrađivanje stočarima u našem kraju općenito nedostaje, a budući da svojim radom proizvode dodatnu vrijednost, trebaju imati prednost.
Željko Hudin kaže da ne vidi budućnost našeg stočarstva
– Mi stočari nešto proizvodimo, ratarstvo je čista trgovina. Nakon žetve prodaš i to je to. Uzgoj stoke sasvim je druga stvar. Upravo zato i po novim zakonom stočari bi trebali imati prednost – navodi Ivan Martinjak, koji se osvrnuo i na propast stočarstva u našem kraju.
– Podravka je nekad imala klaonicu i jaku mesnu industriju, a na to su se vezali njezini kooperanti pa je cijeli kraj ovdje imao stoke. Sad je ta industrija na izdisaju, klaonice nema, a tradicija uzgoja stoke se zatrla. Jedino Prekodravlje odolijeva – naveo je svoje mišljenje o problemu stočarstva Ivan Martinjak.
Što se pak tiče nedostatka zemljišta, osim Martinjaka, s time imaju problema i drugi stočari u našem kraju. I u već spomenutom Prekodravlju, koje je prepoznatljivo po stočarstvu i proizvodnji mlijeka, farmeri teško dolaze do potrebnog poljoprivrednog zemljišta. Za njih je dodatni uteg činjenica da na svom području nemaju previše obradivih površina pa ako se i nađu parcele za prodaju, plaćaju se poput „suhog zlata“. Također, nema puno ni državnog zemljišta, a i 20-ak hektara koliko ga ima pretežno su površine na područjima u kojima se ne mogu očekivati željeni prinosi zbog lošije kvalitete zemlje.
Josip Blažeković iz Gole bavi se proizvodnjom mlijeka i uzgaja 50 krava, a obrađuje 22,5 hektara zemljišta. To mu nije dovoljno da sam proizvodi svu potrebnu hranu za krave.
– Kad bih imao još osam hektara zemljišta, onda bih se mogao osloniti i na vlastitu proizvodnju hrane za krave. Većinu zemljišta koristim za sadnju kukuruza jer nam je to glavna žitarica. Zbog nedostatka zemljišta ne mogu saditi soju pa moramo kupovati posije i supera – kaže Josip Blažeković.
Josip Blažeković kaže da će ustrajati na stočarstvu
Do potrebne zemlje, dodaje on, posebno je teško doći u Prekodravlju, a farmerima bi bilo neisplativo obradive površine tražiti na području susjednih općina jer bi im to znatno povećalo troškove.
– Nekako se snalazimo, ali nikako ne štedimo na hrani jer smo svjesni da će samo kvalitetnom ishranom krave davati očekivane količine mlijeka. Stočarstvo je već duže na marginama, ali bez obzira na to ne razmišljam da odustanem od obiteljske tradicije – kaže Josip Blažeković i dodaje:
– Zemlje fali svima. Imam svoje zemlje oko 14 hektara. Otprilike četiri hektara radim u zakupu, a imam 50 komada stoke. Znači, za to bi mi trebalo minimalno 50 hektara po nekim normama Europske unije – kazao je.
U sličnim je problemima i Željko Hudin Male Rijeke kod Rasinje, a do državnog zemljišta nikako da dođe.
– Neki su tu dobili zemlju po dvaput, nažalost, nisam uspio saznati ni za jedan natječaj tako da sve se radi po mraku, dok se ne zna. Ne namjeravam širiti proizvodnju, djeca nisu zainteresirana, a ja sam već prošao pedesetu – istaknuo je Hudin.
Hranu za stoku kaže, kupuje, jer svoje nema dovoljno. Posjeduje skoro 40 parcela, no to su sve male parcelice.
– Radim zemlje u Sigecu Ludbreškom i Slokovcu, to je 15 kilometara od kuće, a zemlja je pola rali. Dok dođem s traktorom, ne mogu se ni okrenuti. Imam velike troškove. Četiri puta dođem do Slokovca s gnojem, potrošim rezervoar goriva. To je minimalno 100 eura. Imam svoj kombajn, ali se ne mogu ni okrenuti, susjedu sve pogazim. Katastrofa, jednom riječju – nezadovoljan je Željko Hudin kojem, osim skupe stočne hrane i sitnih parcela, niti prodaja baš ne ide dobro.
– Imam telce, bikove i krave za prodaju, no nitko ništa ne treba. S druge strane, meso se uvozi iz Poljske i Rumunjske. Naš gnoj, kutinski, nema ga više. Zato je sad iz Izraela, i tko zna otkud. Petrokemija ne radi. Teško je bilo, a sve dalje sve je gore. Mislim da ćemo biti gladni kroz kratko vrijeme na taj način – kazao je.
Željko Hudin ljut je i kako se raspolaže poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj, pa i u našem kraju.
– Nažalost, ima zemlje koju su ljudi dobili u najam, a sad je to pusta zemlja, neobrađena. Poticaji se dobivaju, a ništa od toga – zaključio je Željko Hudin. Općine i gradovi u Hrvatskoj dužni su, ako to već nisu, u najkraćem roku raspisati natječaj za državnu zemlju i to onu koja trenutno nije u službenom najmu. Neke općine nemaju puno takve zemlje jer je dana u najam u prijašnjim natječajima, ali u pojedinim mjestima, kao recimo u Malom Bukovcu, puno je takve zemlje.
FOTO/VIDEO: Nikola Wolf
