Jana Brgles, petnaestogodišnja gimnazijalka iz Miklinovca dane provodi u istraživanju svijeta oko sebe. Strani jezici su joj strast, slikanje omiljeni trenutak mira, a plivanje redovito ispunjava njezine sportske interese. Slobodno vrijeme najradije provodi s mlađom sestrom i prijateljicama, uživajući u razgovorima, smijehu i zajedničkim avanturama. No, iza očiju prosječne i vesele djevojke krije se izbjegavanje izravnog kontakta očima, znakovi koji upućuju na Aspergerov sindrom, visokofunkcionalni autizam, koji je Jani dijagnosticiran u trećoj godini života. Osobe s ovim sindromom često imaju normalne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti, ali se suočavaju s izazovima u socijalnoj komunikaciji i interakciji. Ova dijagnoza oblikuje Janin način povezivanja s drugima, ali joj također daje duboku predanost temama koje je fasciniraju. Kada se razgovor okrene prema njezinim interesima, Jana otvara vrata iznimne inteligencije i zrelosti, vođena radoznalošću i željom da svoje znanje podijeli s drugima. Svijet vidi kroz vlastitu prizmu, u kojoj svaka tema i svaki trenutak dobivaju poseban značaj.
“Koprivnički Sheldon“
Jana će na jesen krenuti u treći razred koprivničke jezične gimnazije, u kojoj se dosad izvrsno snašla. Uz podršku asistentice u nastavi koja ju prati od prvog razreda osnovne škole, nijedna školska prepreka nije joj ozbiljnije otežala napredak.
– Strani jezici me jako zanimaju. Trenutno učim engleski i njemački, a uskoro i španjolski. Najdraži mi je njemački jer ga učim od osnovne škole, a i imam obitelj u Njemačkoj pa mislim i da je to razlog. Uz jezike „rasturam“ povijest i geografiju, a malo slabije ide mi matematika. U slobodno vrijeme volim crtati i družiti se sa sestrom i prijateljicama – ispričala je Jana koju obitelj i prijatelji često opisuju kao „njihovog Sheldona“, poznatog lika iz popularne humoristične serije „Teorija velikog praska“, briljantnog, ali socijalno nespretnog fizičara s izrazitim osobitostima u ponašanju i komunikaciji.
– To uopće ne shvaćam kao uvredu, naprotiv, mislim da je simpatično. Što se znanja tiče, povijest mi ide odlično, dok je matematika malo zahtjevnija. I ponekad sam kao Sheldon po sramežljivosti i druženju izvan zone komfora, ali imam i bliske prijatelje s kojima se dobro slažem, a osim toga volim i dozu sarkazma. Za razliku od Sheldona, bazeni mi ne predstavljaju problem, naprotiv, redovito treniram plivanje – ispričala je Jana koja o budućnosti nakon gimnazije još ne razmišlja detaljno, no vjeruje da će ona biti povezana sa stranim jezicima.
Put do dijagnoze
– Kao mala imala sam one tipične snove, mislila sam da ću postati astronaut ili balerina. Sad se to ipak promijenilo i htjela bih se baviti nečim što je povezano s jezicima. Ako ne to, tu su još povijest i geografija. Vidjet ćemo što će se pokazati kao najbolje – istaknula je Jana s osmijehom.
Iako je na papiru dijagnosticiran određeni sindrom, Jana se, kako kaže, nikada nije osjećala drugačije od svojih vršnjaka. Njena majka ističe kako je, dok je Jana pohađala vrtić, bilo gotovo nemoguće prepoznati da na bilo koji način odstupa od drugih djece.
– Tek su odgojiteljice, promatrajući njezino ponašanje i razvoj, na kraju izrazile određenu zabrinutost, pokrećući proces daljnje dijagnostike. Put do konačne dijagnoze bio je dug i zahtjevan, ali na sreću uspješan. Danas Jana nema nikakvih problema u svakodnevnom životu niti u školi. Odlično je prihvaćena u svim razredima koje pohađa, a daleko od toga da bude izolirana. Njezina osobnost i trud čine je motivatorom među vršnjacima. Prijatelji i školski kolege često se nadahnjuju njezinim primjerom, trudeći se biti bolji i dati više od sebe, što Janinu ulogu u zajednici čini iznimno posebnom – s ponosom je rekla Janina majka koja smatra da je Jana dokaz kako dijagnoza na papiru ne određuje životnu priču, već da upornost, podrška obitelji i društvena uključenost mogu omogućiti djeci da rastu i razvijaju se bez ograničenja, nadahnjujući pritom svoje vršnjake da i sami teže izvrsnosti.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
