Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Jasminka Miklić iz Kalinovca prije nekoliko je godina došla na ideju stvaranja prepoznatljivog i autentičnog suvenira za Đurđevac i Dravske peske. Domaću radinost pokrenula je prije 15 godina i počela se baviti graviranjem, s vremenom je proširila ponudu, a prepoznatljivost je stekla kada je malene bočice počela puniti pijeskom i nuditi ih kao autentični suvenir.
– Prvo sam se počela baviti graviranjem i odlazila sam na sajmove, martinjske špelancije i ljudi su tražili neke suvenire. Najčešće sam išla u Đurđevac jer mi je blizu, a razmišljala sam kako su pijesci jedna od prepoznatljivosti Đurđevca i ovog dijela Podravine. Razmišljala sam što bi mogla, surfala Internetom pa našla te bočice. Počela sam ih puniti pijeskom i uz njih je mala knjižica s opisom Đurđevačkih pijesci pa su potom došli mali privjesci s pijeskom. Potom sam pijesak pomiješala s mahovinom i sretna sam što se ljudima to sviđa – otkrila je Miklić koja, dakako, bočice ne puni pijeskom iz tog posebnog geografsko–botaničkog rezervata.
Stalno nešto novo
– Naravno da nije dopušteno uzimati pijesak iz samog rezervata, no cijelo naše područje je pjeskovito. U svom vrtu pijeska imam koliko hoću, dođem do tog finog pijeska u nižem sloju tla i držim ga u kantama da se osuši pa punim bočice i ostale suvenire prema potrebi. Počelo je s bočicama pa sam shvatila da ne može uvijek jedno te isto i da moram stalno smišljati nešto novo. Tu je i magnet s prepoznatljivim đurđevačkim pevecom, a radim i na nekim novim idejama – istaknula je Miklić koja pijesak planira povezati s Dravom.
– Tu je naša Turistička zajednica područja Dravski peski pa bih htjela da bude kombinacija koja podsjeća i na Dravu i na pijesak. Hoće li to biti pijesak koji se proteže kroz Dravu u magnetiću, nešto na epoksi smoli, gdje se spajaju rijeka i pijesak, ne znam, jer još sam u fazi kreacije –kazala je Miklić čiji su unikatni suveniri stigli na sve strane svijeta, od Francuske i Amerike pa do Tajlanda.
– Radim u Koprivnici, a kada stignem kući, domaća radinost posluži mi da se maknem od obiteljskih i poslovnih problema. Zatvorim se u svoju osamu, raspalim radio do daske, stavim pregaču i bacim se na posao. Iako su graviranje i izrada suvenira počeli kao hobi, u međuvremenu su se pretvorili u drugi posao. I to posao koji me ispunjava jer radim ono što volim. Ne predstavlja mi to problem, već me opušta i služi mi kao ispušni ventil. Kako dečki odu na nogomet da se ispušu, tako se ja bavim ovim svojim poslom – rekla je Miklić koja je jednu sobu u kući pretvorila u svoju radionicu.
Još nema onih koji kopiraju
– Krenulo je pomalo, no obim posla se povećavao, tako da sada imam cijelu sobu natrpanu repromaterijalom i suvenirima. Susjeda mi ponekad uskoči u pomoć kad bočice treba puniti pijeskom, kćer pomalo pokazuje interes, no volim raditi sama. Htjela sam zaštititi ove suvenire s pijeskom kao moj proizvod, no nisam još vidjela da bi netko drugi pokušao kopirati. Ma i da kopira, ne bih se nešto ljutila jer se zna da sam ja bila prva i osmislila prepoznatljiv i autentičan proizvod. Dalmatinci već godinama prodaju sve i svašta turistima, a zašto ne bismo i mi tu u Podravini imali nešto autentično kada potencijala ima. Na kraju se pokazalo da dravski peski prolaze bolje od bilo kojeg drugog suvenira – zaključila je Miklić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
