Da nema nekoliko dobrih ljudi, Stjepan Denžić zvan Starac (74) i njegova supruga Marica (69) ne bi vidjeli vanjskog svijeta i pitanje je kako bi uopće preživjeli. Iako imaju neka primanja, doduše vrlo skromna, vezu s civilizacijom skoro pa i nemaju. Oni žive u mjestu zvanom Garić, vinogradarskom predjelu u sklopu grada Križevaca. Upravo činjenica da se radi o nenaseljenom dijelu grada život obitelji Denžić čini mnogo težim. No, nije da im nevolja ionako ne nedostaje. Stjepan je teško bolestan i vrlo slabo pokretan.
– Noga mi truli od stopala na gore. Stvaraju se velike rane, što mi je točno ne znam, liječnici također nisu znali. Srećom, patronažna sestra dolazi svaki dan i previja mi rane – objasnio nam je svoju situaciju Stjepan, koji je također razjasnio i otkud mu nadimak Starac.
– Bio sam u Domovinskom ratu. Došao sam na ratište s 42 godine, a oko mene su bili mladići stari 18 godina. Tamo su me nazvali Starac i tako je to ostalo. Nadimak su mi nadjenuli moji „partizani“– istaknuo je Stjepan Denžić.
Svaka rutinska i svakodnevna praksa ovom bračnom paru predstavlja pravi izazov, posebice zimi i kad padne snijeg. Put do njih je strm i sklizak te jedvice prohodan po zimskim uvjetima. Odlazak u trgovini ovisi isključivo o pomoći prijatelja koji im dolazi u pomoć. Pitku vodu također nemaju, i tu ovise o dobroti svojih prijatelja. Njihova kuća zapravo je klijet od koje koriste samo podrum jer se tamo nalazi „šparet“ na kojem kuhaju. U toj jedno prostoriji, zazidanoj od hladnih betonskih blokova, ispunjenoj vlagom, oni jedni, spavaju i peru se. Okovani kako bolesti tako i barijerom svojeg smještaja, nadaju se boljim danima. Način i razlog kako su završili u ovoj staroj klijeti su obiteljski odnosi, o kojima Stjepan i Marica ne žele pričati. Iako je Stjepanu zbog njegovog stanja ponuđeno da dođe živjeti u dom za starije, on je to odbio.
– Smještaj je ponuđen suprugu od strane nadležnih službi, on bi mogao dobit dom. No nije se htio razdvojiti od mene i odbio je odlazak u ponuđen mu smještaj – govorila nam je Marica dok je Stjepan ponavljao riječi: „Nejdem bez nje nikam„. Ono što Marica i Stjepan žele je da nekako dođu do nekakve garsonijere u urbanijem dijelu grada te da mogu živjeti i obavljati svakodnevne poslove. Kažu da bi im dobro došla pomoć oko hrane i kućnih potrepština.
Može ih se dobiti na broj mobitela 099/525-1895.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
