Marijana Janeković Koprivničanka je koja već devet godina nesebično mijenja živote djece u nekoliko zemalja Afrike. Skromna i predana, svojim šivaćim strojem stvara šarene, unikatne, vesele haljinice i hlačice za djevojčice i dječake iz najsiromašnijih zemalja na crnom kontinentu. Marijana je već 15 godina u mirovini, no otkrila nam je kako ni dana nije mirovala, već stalno pronalazi nove stvari koje ju pokreću i motiviraju za dalje. Njena priča o šivanju haljinica i hlačica započela je pred devet godina, kad je na Facebooku pronašla mali dom, sirotište o kojem brine fra Miro Babić.
– Dojmila me se tada jedna djevojčica koja je rođena bez noge i nosila je kartonsku protezu. U meni se tada rodila želja da joj sašijem haljinice – prisjetila se Marijana koja je uskoro pokrenula lavinu dobrote i uz angažman brojnih roditelja polaznika koprivničkih škola prikupila školski pribor koji je otputovao za Keniju zajedno s njenih tisuću šivanih pernica i torbi. Nakon toga Marijana je počela šivati haljinice u većim količinama.
– Ta djevojčica s protezom zvala se Jane i toliko me se dojmila da sam projekt šivanja nazvala Mari and Jane. Ona danas ima 14 godina i, na sreću, jedna naša firma iz Zagreba napravila joj je pravu protezu. Moji su interesi nakon toga krenuli dalje. Počela sam tada surađivati i s Podravkom koja je u to vrijeme imala predstavništvo u Tanzaniji. I oni su dostavljali moju pomoć za Afriku. Ponekad bi i juhe ostale u Koprivnici, ali su moje kutije otišle za Keniju – s radošću nam je ispričala Marijana koja je u međuvremenu pronašla sedam humanitarnih organizacija, novih udruga koje djeluju po Africi i imaju predstavništva preko kojih šalje haljinice i hlačice. Kad je u pitanju Afrika, dostava pomoći tamo je sve samo ne jednostavna.
– Zna potrajati po nekoliko mjeseci da se roba dostavi do djece kojoj je namijenjena. Ovisi kada koji volonter ide za Afriku pa tu moju pomoć nosi u svojim koferima. S druge strane, mene šivanje i pomaganje jako ispunjavaju. Svaki dan sašijem po jednu haljinicu i to mi ispunjava dušu i budem radosna i vesela i samo zbog tog osjećaja ne mislim stati. Plan je bio sašiti sto komada, a sada to već ide prema 3000 komada i ne namjeravam stati, nego ih još puno više sašiti. Sve su te udruge jako sretne kad im ponudim svoju pomoć. Evo, posljednja pošiljka otišla je za Benin, kamo sam poslala 40 haljinica. Djevojčice su ih dobile na sam Božić i obukle ih na misu. Povratna informacija meni su fotografije, nakon čega sam izuzetno zadovoljna kad vidim tu dječicu, te crne glavice u šarenim haljinicama koje sam baš ja za njih sašila – dodala je Marijana. Materijal iz kojeg šije pristiže joj iz cijele Hrvatske, ali i iz Njemačke te Bosne, a ona iskoristi svaku krpicu koju joj netko donira.
– Pripašem svaki komadić u živim bojama, a haljinice i hlačice moraju biti od laganih materijala da im u njima ne bude vruće – istaknula je. Marijana trenutno šiva haljinice za udrugu Putokaz za Afriku, čije će volonterke put Ruande kroz nekoliko mjeseci, na jesen, pa će ponijeti i njenih sto haljinica. Marijana je prošle godine imala namjeru krenuti put Afrike s nekim od volontera, ali se na kraju predomislila.
– Odustala sam jer imam određeni strah od tih zemalja, ide se na tri tjedna, treba obaviti neka cijepljenja i na kraju sam shvatila da im puno više mogu odavde biti korisna pa ću tu i ostati i tako im pomagati – zaključila je Marijana.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
