Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Veliki poremećaji na tržištu žitarica i kukuruza doveli su do velikog pada cijena spomenutih sirovina. Budući da je u Hrvatskoj poljoprivredna proizvodnja gotovo isključivo orijentirana na izvoz spomenutih sirovina, kojih trenutačno ima u izobilju, dolazimo do toga da se trenutačno naši poljoprivredni proizvođači nalaze u vrlo neizvjesnoj situaciji. Kako se može čuti, ogromne količine ukrajinskog žita, koje svoje kupce nije moglo naći kao dosad na Bliskom istoku ili Africi, zbog nemogućnosti izvoza preko luka, a sve naravno zbog ratnih zbivanja, dolaze do kontinenta, tako i do Italije, daleko najvećeg uvoznika hrvatskih žitarica.
Robe trenutačno ima previše i ona je u posljednjih nekoliko mjeseci pala za iznimno značajne iznose. Takav se trend nastavlja. Tako je kukuruz u kratko vrijeme s 300 eura po toni pao na 200 eura, a pad cijene pšenice još je izraženiji te je s 350 eura pala na samo 190 eura. Budući da je većina hrvatske proizvodnje ratarska, a pogotovo naš kraj poznat je po velikoj ratarskoj proizvodnji, to izaziva zabrinutost naših ratara.
– To je čisti zakon ponude i potražnje. Sirovine je trenutačno toliko mnogo da je na tržištu ima više nego što je potreba. Tako cijena pada i taj se trend nastavlja iz dana u dan – naveo je Miroslav Kos iz tvrtke Mauthner, najvećeg otkupljivača kukuruza i žitarica u našem kraju s više od 200.000 tona merkatilne robe otkupljene u godinu dana.
Miroslav Kos
Nešto manje od polovice otkupljeno je od naših, dakle podravsko-prigorskih ratara, a to je značajni dio onoga što su proizveli. Mauthner je najveći otkupljivač, a uz njega postoje još tri ili četiri veća otkupljivača koji pokupe gotovo sve količine ove strateške sirovine s domaćih polja. Prognozirati je kako će se sve razvijati, kažu u ovoj kompaniji, u ovom trenutku nezahvalno, pogotovo tako unaprijed, do ovogodišnje žetve.
– Tržište reagira u ovim turbulentnim vremenima na dnevnoj bazi, pa i na osnovu jednog događaja, ali ovisi i o trgovinskim i drugima odnosima sila. Stoga, gotovo je nemoguće procijeniti što će se dogoditi – objasnio je Dejan Šisl, također iz tvrtke Mautner.
Hrvatski otkupljivači i veletrgovci žitaricama i drugima poljoprivrednim sirovinama u ovom trenutku ne mogu niti u najmanjoj mjeri utjecati na otkupne cijene. Jednostavno se moraju ponašati u skladu stanjem na tržištu. Velike količine žita, kukuruza i drugih sirovina mi izvezemo, ne zato što imamo jako veliku poljoprivrednu proizvodnju, nego zato što nemamo prerađivačke industrije, niti razvijeno stočarstvo. Stoga smo još više ovisni o izvozu i cijenama koje se određuju negdje drugdje.
– Recimo da smo mi u Hrvatskoj negdje na dva posto proizvodnje s obzirom na Ukrajinu. Na cijeloj europskoj razini smo zanemarivi. Da netko danas kaže da Hrvatska ove godine zbog nekog razloga neće proizvesti niti tonu pšenice, nitko u Europi ne bi ni trepnuo. Tako su i Mađarska i Srbija mnogo već proizvođači od nas – kazao je Dejan Šisl, ali i naveo činjenicu da su hrvatski ratari u smislu korištenja modernih tehnologija i strojeva iznad europskog prosjeka.
Ipak, straha da naši ratari neće imati kamo prodati svoje usjeve u ovom trenutku nema, ali ostaje jedno, ključno pitanje – koliko će biti isplativo.
– Žito i kukuruz će se moći prodati, samo je pitanje po kojoj cijeni, to je u ovom trenutku teško reći. No, poljoprivredna proizvodnja mora se promatrati u ciklusima, barem petogodišnjima, tako je prošla bila rekordna po prinosima i cijeni. Ove će se godine to vjerojatno nivelirati – objasnio je Kos.
No, ima i dobrih naznaka u ovoj cijeloj priči, a one se odnose na našu mikrorazinu i postoji realna mogućnost da u sljedećih nekoliko godina u Koprivnici nikne novi proizvodni pogon i to onaj koji se tiče prerađivačke ili prehrambene industrije. Ono što nam najviše nedostaje, jer kako su kazali, mi jeftino prodajemo čistu sirovinu, a kupujemo skupe proizvode ili poluproizvode.
No, u Mauthneru se, kažu, u idućih nekoliko godina žele iz čistog otkupljivača i trgovca sirovine prometnuti i u proizvođača, makar su i već sad mnogo uložili u nabavu moderne sonde na preuzimanje uzoraka, ali i izgradnju sušare, jedine takve u našem kraju. Kapitala imaju. Naime, ovogodišnji prihod tvrtke Mauthner, a njihova fiskalna godina završava 30. lipnja, mogao bi dosegnuti oko 110 milijuna eura i po prihodima nalazi se među top pet tvrtki sa sjedištem u Koprivničko-križevačkoj županiji. Poslije Podravke, Belupa i KTC-a tvrtka je s najvećim prihodima u našoj županiji.
No, kada uzmemo prihod na broj zaposlenih, tu su apsolutni prvaci u županiji ako ne i mnogo šire i u samom su hrvatskom vrhu, jer na ovaj prihod zapošljavaju 50-ak radnika. Ovi podaci za javnost zanimljivi su i zbog još jedne stvari. Naime, kompanija Mauthner Hrvatska, koja je član austrijske grupacije, kupila je nedavno pogon i zemljište nekadašnje Podravkine tvornice Kvasca, jedne od industrija koje je Podravka napustila i nakon neuspješnih pokušaja drugih vlasnika pogon je na kraju ostao zapušten, no smiješi mu se nova budućnost. – Sve ovo je, napominjem, na razini ideje, ali razvijamo pet ili šest projekata i jedan od njih će, najdublje se nadam, biti realiziran u projekt vrijedan desetak milijuna eura, u neku vrstu proizvodnje.
Cilj nam je da barem polovicu sirovine, koju otkupimo ovdje, iskoristimo za proizvodnju. Ideje imamo, ali neozbiljno nam je da ih sad iznosimo. Moramo se odlučiti za nešto što će biti dugoročno održivu u smislu potreba na tržištu. Zato sad još uvijek promišljamo u kojem smjeru krenuti – naveo je Dejan Šisl i dodao da je optimističan da bi se u sljedećih nekoliko godina taj projekt mogao i realizirati.
FOTO/VIDEO: Nikola Wolf
