Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Franjo Manolić (81) đurđevački je umirovljenik kojeg smeta što u uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nema gdje sjesti dok čeka na uslugu.
– Dođem gore u hodnik, a klupa nema. U onom drugu hodniku penzioneri moraju stajati onakvi umorni, a dali bi deset eura kako bi sjeli negdje, no nemaju gdje. Na vratima piše jedan po jedan, a svi ostali čekaju ispred ureda, stoje i drhte na štakama – nezadovoljan je Manolić koji se usprkos već lijepim godinama iznimno dobro drži i zdrav je. Vozi bicikl, čak ponekad i dalje sjedne i na motor, agilan je i aktivan, a dobro zdravlje i mladolikost pripisuje mirnom životu i raznovrsnoj prehrani.
– Nikad si nisam stvarao probleme u životu i živio sam mirno. Jedem raznovrsnu hranu, uglavnom povrće s malo mesa. Jedino što od mesa malo više pojedem je piletina. Volim i juhe, a domaća hrana je ono što me drži –otkrio je Manolić koji u Đurđevcu živi cijeli život, a 45 godina bavio se streljaštvom.
– Bili smo prvaci na Sutjesci, a po povratku s natjecanja u Đurđevcu su nam organizirali dočeke. Bili smo odlični, među najboljima u cijeloj Jugoslaviji, a imali smo stvarno vrhunskih strijelaca – kazao je ovaj đurđevački umirovljenik koji je počeo raditi kao trgovac, no nakon nekog vremena promijenio je profesiju.
– Zaštitarsku sam službu odabrao umjesto trgovačke. Deset godina bio sam trgovac, a gotovo 40 zaštitar. Bilo je i napetih situacija, no psihički mi je to bio manje zahtjevan posao i u Elektri sam proveo dobar dio radnog vijeka kao zaštitar – zaključio je Manolić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf