Dok je u mnogim dijelovima zemlje proglašena elementarna nepogoda zbog suše, nje u dvorištu poznatog umjetnika i sveučilišnog profesora Tonija Franovića nema ni u tragovima. Iako u obližnjim kanalima nema vode, a presušili su i mnogi bunari, Toni svoj vrt poplavljuje vodom iz jezerca nadomak kuće koje je sam dao napraviti, dok mu je cijelo dvorište zbog visokih krošanja stalno u hladu. Za najvećih vrućina Toni nije osjetio temperaturu veću od 28 stupnjeva. Zbog te smo prigode odlučili posjetiti Franovića da nam otkrije svoju tajnu.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Na tome radim još od 1995. godine, a to mi se posebno pokazalo važnim nakon velikih suša prije gotovo 20 godina. Mi stojimo na pjeskovitom tlu, gdje ne može uspijevati bilo što, tako da sam pomno gledao, prije svega, koje biljke posaditi, odnosno što u svom vrtu uopće mogu uzgajati – pojašnjava Franović, koji je u svoj projekt, kao i u sve što radi, ušao vrlo promišljeno.
– Tu je kompletna dravska sprudina. Jedino što tu uspijeva mora imati plitki korijen za koji takvo tlo, koje je praktički gotovo polupustinjsko, zadovoljava uvjete. U Legradu su inače ljeti znale biti suše, svi su pričali o „črnoj kuruzi“, pogotovo nakon izgradnje hidroelektrane u Donjoj Dubravi, kad je pala razina podzemnih voda – pojašnjava Franović, pokazavši nam kako u njegovu vrtu zbog prilagodbe zato sve i uspijeva.
– Ta se priča pokazala vrlo uspješnom. Sve doslovno buja, svo voće i povrće koje imam, a uzgojio sam i grah koji raste u nebo – kazuje Franović.
Svoj vrt, kako smo već naveli, zalijeva iz vlastitog jezerca u kojem je zadržana razina vode, i to pomoću pumpe na koju je priključena cijev.
– Počeo sam kopati prije pet godina. Nakon velike suše 2003. godine vidio sam da vrag šalu bere, pa sam iskopao jezero na mjestu jednog od zdenaca. Pomogli su mi poznanici. Došao sam na dubinu od četiri metra dok nisam dospio do podzemnih voda. Sam sam kopao te kanale i napunio ih batudom, i to četiri tone batude. Praktički sam samo povisio razinu dravskog spruda – pojašnjava Franović svoju metodu, nadodavši kako se taj dio Legrada gdje danas ima kuću nekad utapao u koritu, odnosno bio prekriven dravskom vodom.
Osim za navodnjavanje vrta, jezero je tu i zbog estetskih razloga, a općenito služi i kao prostor za osvježenje i mjesto za odmor. Primjer Franovićeve borbe protiv suše trebao bi se moći primijeniti i šire od jednog dvorišta, smatra i sam Franović, koji je to pokazao doslovno kod sebe doma. Napomenimo da je njegova jedinstvena zelena oaza uočljiva i sa satelitskih snimki, što dokazuje interes ljudi koji su mu se sami javili, našavši njegovo imanje gledajući Google Maps, tvrdi Franović. No, dodajmo da sve ideje koje ovaj osebujni umjetnik želi provesti u djelo ne prolazi bez problema, što pokazuju i opomene komunalne redarke.
Prema njima, Franović ne održava svoje imanje sukladno njegovoj namjeni te na taj način doprinosi uređenju naselja. No, dok Općina postupa prema strogo određenim propisima, jedino što se može zaključiti jest da junak iz naše priče ima samo drugačije viđenje održavanja vlastitog imanja, budući da se ne može reći da ga ne održava, makar to bilo na svoj način.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
