Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Kuglački klub Graničar iz Đurđevca ove godine obilježava 75. godišnjicu postojanja, a u tih tri frtalja stoljeća vjerojatno nije bilo boljih kuglača od Tome Gnječa (83) i Petra Blažoka (78). Od ovog dvojca desetljećima su strahovali kuglači sve od Vardara i Đerdapa pa do Triglava i Jadrana, a dobro ih je zapamtio i najbolji hrvatski kuglač svih vremena, svjetski prvak Nikola Dragaš.
– Staru đurđevačku kuglanu 1973. godine otvorio je upravo Dragaš. On je bacio ondje prvih stotinu hitaca, a tada smo odmjerili snage i dobro me je zapamtio. Koju godinu kasnije sreli smo se na državnom prvenstvu u Celju i igrao sam protiv Dragaševog klupskog suigrača iz zagrebačkog Medveščaka. Iako mu je Dragaš napomenuo da me se pripazi, ovaj je samo odmahnuo rukom, a za nagradu sam ga lijepo isprašio – prisjetio se Gnječ, Dalmatinac iz Opuzena koji je u Đurđevac stigao još kao mladić zbog posla i tu je proveo cijeli život.
S balota na čunjeve
Petar Blažok je rođeni Đurđevčanin. Pravi picok koji je također ostavio dubok trag u đurđevačkom i regionalnom kuglanju, a kao jedan od najvećih uspjeha ističe nagradu za najboljeg kuglača regije 1997. godine.
– Zanimljivo je kako smo i Tomo i ja prestali kuglati u 71. godini. Nije to bio neki dogovor, već se tako slučajno poklopilo. Možda bismo i danas ponekad zaigrali i bacili kuglu da imamo kuglanu u Đurđevcu, a nadamo se da ćemo doživjeti izgradnju – kazao je Blažok kojeg je kuglanju privukla geometrija i razmišljanje o tome kako u što manje bacanja srušiti što više čunjava, dok se Gnječ s kuglanjem susreo tek kad je stigao u Podravinu.
– U Dalmaciji nismo ni znali za kuglanje. Mi smo igrali na balote i tu sam bio jako dobar, a kako u Podravini nije bilo balotanja, pronašao sam se u kuglanju. Bio sam jako precizan i dobar u „čišćenju“ čunjeva, a 1984. godine malo mi je nedostajalo da završim u reprezentaciji Jugoslavije. Bio sam na izlučnom natjecanju, no nažalost nisam upao jer konkurencija je tada bila zaista jaka, a Jugoslavija je bila svjetska kuglačka sila – otkrio je Gnječ dok Blažok ističe da su jako često igrali u paru, a nerijetko su imali taktiku na koju suparničke momčadi nisu imale odgovor.
– Najbolji igrači obično igraju odmah u prvoj stazi, a mi smo smislili taktiku kojom smo nerijetko svojim momčadima donosili i stotinjak čunjeva prednosti. Prepustili bismo prvo mjesto nekim drugima u momčadi, a mi bismo zaigrali protiv drugih iz suparničkih momčadi i pobijedili ih s velikom razlikom. Sjećam se kako smo u Čakovcu neke dečke tako smazali da su na kraju plakali jer nisu mogli vjerovati što smo im napravili – istaknuo je Blažok i prisjetio se brojnih anegdota s natjecanja.
– Jednom smo bili na natjecanju u Delnicama, a kada smo stigli ondje bilo je sunčano. Odradili smo prvi dan prvenstva, otišli na spavanje u hotel, a kada smo se probudili ujutro, napadalo je pola metra snijega. Drugi dan trebalo se kuglati u Rijeci, a kako smo mi u Delnice stigli na „ćelavim“ gumama, odlučili smo da nam baš i ne treba ta avantura jer kuglanje ipak nije bitnije od života. Kad se drugog dana nismo pojavili, izazvali smo veliku buru u Savezu. Sjećam se da su nas htjeli suspendirati i diskvalificirati iz sljedećih natjecanja, no sve se ipak nekako smirilo – prisjetio se Blažok, dok Gnječ ističe da je nekoć u kuglanju bilo puno više novca i da je kuglanje bilo sveprisutno.
Slavlja u vlaku
– Sjećam se turnira i natjecanja na kojima je bilo više stotina natjecatelja. Kuglalo je staro i mlado, praktički svako mjesto imalo je barem jednu kuglanu. Konkurencija je bila stvarno jaka, a dobri rezultati i pobjede znale su se itekako proslaviti. Kako smo često na putovanja išli vlakom i ta putovanja su trajala iznimno dugo, tako smo nerijetko počinjali slaviti u vlaku. Predsjednik kluba tada bi rekao da slobodno popijemo što god hoćemo i koliko god hoćemo, a mi smo ga doslovno poslušali i ta su slavlja znala trajati dugo – zaključio je Gnječ, dok Blažok naglašava da je dobro biti talentiran, no bez treninga nema ništa. – Mnogi koji nikad nisu probali kuglati na naš sport možda gledaju onako s podsmijehom. No, riječ je o iznimno napornom sportu za koji se treba biti u vrhunskoj formi i kvalitetno fizički pripremljen. Jednom su nas neki nogometaši zafrkavali da će igrati protiv nas, a nakon što smo ih isprašili, nisu mogli igrati svoju utakmicu jer su ih boljeli svi mišići pošto nisu ni pomislili na to da u kuglanju koriste posve drukčije mišića od nogometa. Nažalost, tijekom dugih kuglačkih karijera i nekoliko puta smo vidjeli kako ljudi umiru tijekom kuglanja od srčanog udara, obično jer se uopće nisu zagrijali – zaključio je Blažok.
FOTO/VIDEO: Nikola Wolf
