Talentirana momčad Borussije Mönchengladbach prije desetak dana ostvarila je povijesni uspjeh. Nakon 44 godine „posta“, mladići su svojem klubu donijeli naslov prvaka Bundeslige U-17, što za nas, doduše, i ne bi bilo toliko zanimljivo, kad jedan od ključnih kotačića u ekipi ne bi bio Niko Horvat, Hrvat podravskih korijena, koji je svojim igrama privukao pažnju brojnih europskih velikana. Niko (16) je mladić rođen 2008. godine u Belgiji, međutim, njegova majka rodom je iz Reke, a otac, koji je nogometni skaut i trener, iz Koprivničkog Ivanca. Ovaj polivalentni veznjak istovremeno je i standardni član hrvatske U-17 reprezentacije, ali i igrač Borussije Mönchengladbach U-19. Stoga je kristalno jasno da se radi o velikom talentu, čija nogometna priča tek dobiva puni zamah. S obzirom na to da je duga sezona privedena kraju, Niko je uhvatio malo vremena i za Podravski otkrio kako je odrastanje u nogometnoj obitelji oblikovalo njegov karakter, što za njega znače podravske tradicije i obiteljske vrijednosti, ali i kako se nosi s izazovima profesionalnog nogometa u Njemačkoj.
PL: Dakle, rođen si u Belgiji, ali tvoja je majka rodom iz Reke, a otac iz Koprivničkog Ivanca… Postoji li neka posebna uspomena ili tradicija iz Podravine koju tvoja obitelj njeguje u inozemstvu?
– Tako je, Podravinu posjećujem redovito, jednom ili dvaput godišnje. Koristimo svaku priliku, praznike ili neko reprezentativno okupljanje, da posjetimo rodbinu. Lijepih uspomena iz Hrvatske imam mnogo, a najbitnije mi je što u kući u Njemačkoj pričamo hrvatski.
PL: U uvodu smo spomenuli kako je tvoj otac Zoran trener i skaut. Kako je odrastanje uz njega utjecalo na tvoj razvoj kao igrača?
– Odrastanje uz tatu definitivno mi je pomoglo da zavolim ovaj sport i razvijem se u nogometnom smislu. Uz klupske treninge još sam puno radio s njim. Također, veliki oslonac i potporu imam i od mame Silvije. Tu je prehrana, vožnja na treninge, škola, doktori… One je također za sve zaslužna.
PL: Nedavno si s Borussijom osvojio naslov prvaka nakon 44 godine. Jesu li se emocije slegle?
– Još uvijek nismo svjesni ostvarenog uspjeha, ali smo jako ponosni na to jer iza toga stoji puno odricanja, rada, utakmica, treninga… ali rezultat je nagrada za sve. Biti prvak ispred velikih klubova kao što su Bayern Munchen, Borussia Dortmund, RB Leipzig i ostalih je nešto nevjerojatno. I sama činjenica da smo prvaci nakon 44 godine puno govori o tome. Igranje pred 11 tisuća gledatelja, gdje znaš da te gleda obitelj, prijatelji, daje poseban osjećaj.
PL: U četvrtfinalu protiv Hoffenheima postigao si hat-trick i preokrenuo rezultat s 3:1 na 4:3…
– Bila je to posebna utakmica, koju sanjaš od malih nogu, da tvoji golovi odlučuju tako bitnu utakmicu. Nismo bili dobri u prvom poluvremenu i jednostavno smo odlučili da budemo hrabriji, da budem bliže golu i uz pomoć suigrača sve se idealno poklopilo. Osjećaj je bio neopisiv.
PL: Igraš na poziciji veznjaka, postoji li nogometaš čiji stil igre pokušavaš slijediti?
– Volim kreativne igrače, igrače koji rade razliku na terenu, a to je svakako Luka Modrić. Nadam se da će jednog dana i za mene tako pričati. Volim imati loptu u nogama i više od gola volim asistirati svojim suigračima.
PL: Kako je bilo nastupati za hrvatsku U-17 reprezentaciju na Europskom prvenstvu na Cipru kao jedan od najmlađih igrača?
– Iako sam imao pozive od belgijske i njemačke reprezentacije, nisam dvojio ni u jednom trenu. Bio sam presretan što sam pozvan u hrvatsku reprezentaciju. Ovim bi se putem htio zahvaliti cijelom stožeru na čelu s Petrom Krpanom i Stipom Pletikosom i svim izbornicima, Sretenu Ćuku, Robertu Jarniju i naposljetku Marijanu Budimiru što su vjerovali u mene i što sam dio njihovog tima.
PL: Početkom studenog čeka te Svjetsko prvenstvo u Katru s U-17 reprezentacijom. Kakva su očekivanja?
– U skupini smo sa Senegalom, Kostarikom i UAE, reprezentacije koje su nepoznanica za nas, i sigurno imaju svoju kvalitetu kad su se kvalificirali, ali s druge strane vjerujem u svoju ekipu, trenera i cijeli stožer da možemo napraviti odličan rezultat i to nakon 10 godina, koliko Hrvatska nije prisustvovala na takvom natjecanju. Već smo u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo pokazali da smo odlična momčad. Tamo smo pobjeđivali velike ekipe poput Nizozemske (3-1) i igrali ravnopravno s Italijom, koja je na kraju završila među četiri najbolje reprezentacije u Europi.
PL: Već igraš i za U-19 momčad Borussije. Koliko je izazovno prilagoditi se starijim dečkima i koje su glavne razlike?
– Prilagodba na stariju nogometnu skupinu (U19) mi nije bio problem, čak je možda i lakše igrati s njima. I što je veći izazov, to sam i ja više motiviran.
PL: Spominje se interes velikih klubova za tobom. Stvari li ti to pritisak i kakvi su ti planovi za budućnost?
– Trenutno se s tim ne opterećujem, trenutno uživam u nogometu, a tata rješava sve ostalo. Volio bih dobiti priliku da se okušam i u seniorskom nogometu. Naravno tu je još i škola koju bi htio završiti.
PL: Osim nogometa, imaš li neke druge hobije ili interese kojima se baviš u slobodno vrijeme?
– Osim nogometa volim i glazbu koja me opušta. U slobodno vrijeme volim igrati igrice i družiti se s prijateljima i „srditi“ mlađeg brata Lea. Ponekad samo sjednem s tatom i analiziramo utakmice.
PL: Pratiš li HNL i hrvatske klubove? Navijaš li za koji klub?
– Pratim HNL, koliko mi obveze dopuštaju. Slaven Belupo mi je posebno drag jer dolazi iz kraja odakle su moji, ali naravno da pratim i Dinamo i ostale klubove.
PL: Što misliš o razvoju mladih igrača u Hrvatskoj u usporedbi s Njemačkom, gdje trenutno igraš?
– Hrvatska je puna talentiranih igrača, a neke od njih upoznao sam kroz reprezentaciju. Definitivno i u Njemačkoj ima puno dobrih igrača koji su porijeklom iz Hrvatske, koji imaju naš talent, a njihovu disciplinu i radinost. Što se tiče uvjeta, to je ovdje (u Njemačkoj) u prednosti jer ulaganja su puno veća, kao i uvjeti, a infrastruktura je puno bolja.
PL: Poruka za kraj?
– Htio bih se zahvaliti svima koji me prate i podupiru na mom putu, posebno roditeljima, malom bratu Leu, djedama i bakama i stricu Danielu, mojem najvjernijem navijaču!
FOTO ustupio Niko Horvat
