piše: Robert Mihaljević
Državni zavod za statistiku proteklog je tjedna objavio podatke o bruto domaćem proizvodu po županijama za 2021. godinu. Prema tim podacima, Koprivničko-križevačka županija na 13. je mjestu s BDP-om po glavi koji je osjetno ispod hrvatskog prosjeka. Nacionalni BDP po stanovniku tijekom 2021. godine iznosio je oko 14.800 eura, a naš županijski nešto malo više od 11.000 eura. Valjalo bi ovdje malo zastati i vratiti se 20-ak godina unatrag, kad je naša županija bila osjetno razvijenija od prosjeka Hrvatske. To je svakako važno znati kad se govori o tome kako smo danas odjednom dospjeli u društvo slabije razvijenih.
Tijekom 2000. godine, dakle, Koprivničko-križevačka županija ima BDP od gotovo 6000 eura, a cijela Hrvatska je na oko 5500 eura bruto domaćem proizvoda po stanovniku. Točno 21 godinu kasnije hrvatski je BDP veći za 170 posto, a naš podravsko-prigorski za 84 posto. To, de facto, znači da se Hrvatska u tom razdoblju razvijala duplo brže od našega kraja. Valja još jednom podsjetiti kako smo 2000. godine bili četvrta najjača regija po BDP-u u državi, odmah iza Zagreba, Istre i Rijeke. Dvadesetak godina kasnije od nas su lošiji tek Zagorje, Karlovac, Vukovar, Slavonski Brod, Požega, Virovitica, Bjelovar i Sisak (mislimo na te županije). S tim da nam je Bjelovarsko-bilogorska županija za petama s BDP-om tek dva posto lošijim od našeg. A to je – s obzirom na snagu koprivničkoga i bjelovarskog gospodarstva – posebno porazan podatak.
U proteklih 21 godinu na sjeveru naše zemlje u svim je županijama – osim u našoj – BDP rastao za mnogo više od 100 posto. S obzirom na rezultate u prvoj pandemijskoj 2020. godini, očekivali smo da će naša županija već iduće godine napraviti jači iskorak na ljestvici BDP-a jer je njezino gospodarstvo žilavije i otpornije od onoga u mnogim drugim županijama, posebno s osloncem na turizam. Tijekom 2020. godine, naime, Hrvatska bilježi pad BDP-a od 9 posto, a naša županija za oko pet posto. Godinu poslije slijedi snažan oporavak, ali naš je pritom opet ispod državnog prosjeka. Međugodišnji BDP po glavi na državnoj razini, naime, skače za 18 posto, a u našoj županiji za 15 posto. Mi se razvijamo, ali ne možemo se oteti dojmu da se može i bolje. Zbog čega je uopće važan taj famozni bruto domaći proizvod?
Riječ je o pokazatelju koji otkriva kolika je vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih u jednoj zemlji, županiji, regiji ili gradu u zadanoj godini. BDP, de facto, pokazuje sve ono što smo proizveli u toj godini do plasmana na tržište, spremno za prodaju. S druge strane, BDP po glavi stanovnika najbolji je pokazatelj sveukupne razvijenosti gospodarstva županije ili države jer se može uspoređivati s drugim županijama i državama slične veličine i sličnih uvjeta poslovanja. Naše posvemašnje potonuće – kad je riječ o stagnaciji u bruto domaćem proizvodu – počinje izbijanjem globalne recesije tijekom 2008. i 2009. godine. Kao da nam globalna financijska kriza potaknuta slomom tržišta nekretnina i financijskog sustava u SAD-u nije bila dovoljna, tijekom 2009. pogađa nas velika afera Spice, koja je bila uzdrmala temelje Podravke. U iduće dvije godine po BDP-u nas prestižu Sisak, Varaždin, Lika, Zadar i Međimurje. Prema prošlotjednim podacima Državnog zavoda za statistiku, bruto domaći proizvod po stanovniku u našoj je županiji u 2021. godini, dakle, iznosio oko 11.000 eura. U Varaždinu je BDP po glavi istodobno oko 13.100 eura, Međimurju oko 13.000 eura, a u Zagrebačkoj županiji 12.200 eura. Što se to, dakle, dogodilo pa smo u samo dva desetljeća od prosperitetne županije i razvojnog primjera za druge upali u razred ponavljača? Više je faktora utjecalo na takav sunovrat, a jedan najviše: brutalan pad broja zaposlenih.
Naime, naša je županija u protekla dva desetljeća ostala bez gotovo svakog četvrtog radnog mjesta, što je podatak koji političke elite nerado spominju premda im ga mi redovito nabijamo na nos. Evo vam svježeg primjera: većinski vlasnik koprivničke tvrtke Bilokalnik-industrija papirne ambalaže odlučio je istisnuti male dioničare i potom ugasiti to dioničko društvo. Spekulira se da bi Bilokalnik mogao biti potpuno ugašen kao pravna osoba te nastaviti poslovati kao izdvojen pogon – zapravo obična tvornica industrije papira i ambalaže u Belišću, također u vlasništvu ambalažerskog diva DS Smitha. Bilokalnik je prije 20-ak godina u sastavu imao industriju papirne ambalaže (IPA), građevinskog materijala Igmu, tvornicu Drvo, metaloprerađivačku tvrtku Rapid, maloprodaju Trgovine West te dva ambalažerska poduzeća u Rijeci i Mariboru: Rivapack i Bimapak. Početkom 90-ih u cijelom Bilokalniku je radilo gotovo 2000 ljudi, a u zlatna doba i blizu 5000 zaposlenika. Samo u IPA-i je prije 20-ak godina bilo zaposleno više od 600 radnika, danas ih je tamo jedva 150. Prije 25 godina mala varaždinska mljekarska industrija Vindija imala je tek 300-tinjak zaposlenih. Danas u grupi Vindija radi više od 4000 osoba. Prije dva i pol desetljeća u Podravki je bilo zaposleno više od 7000 radnika, većinom u našoj županiji.
Danas Podravka u Koprivnici ima osjetno manje od 3000 zaposlenih. Zbog političkih igara i promašenog kadroviranja te posvemašnjeg izostanka vizije, hrabrosti i želje za važne i odlučne iskorake Podravka je, na žalost, propustila brojne akvizicijske prilike. Na pladnju su im se jeftino nudile brojne tvrtke – od Cedevite i Jamnice do vrbovečkog Pika i Belja. Nije iskorišteno. Dok su se drugi snažno širili preuzimanjima i razvojem inovativnih proizvoda, Podravka je bila uljuljkana u sigurnost visokoprofitne Vegete, juha, dječje hrane. O posrnuću i krahu drugih tvrtki u županiji da se ne govori. Ostali smo bez koprivničkih tvrtki Izvor, Rapid, Sloga, Pomka, u Križevcima su krahirali Mesna industrija, Čelik i Mlinar, a u Đurđevcu Segrad, Podravina programat, Natura Agro. U protekla dva desetljeća izgubili smo desetak tisuća radnih mjesta, a okolne županije danas imaju osjetno više radnika u odnosu na doba prije 20-ak godina.
FOTO Arhiva
