Ozren Bogdanović osoba je koju Križevčanima ne treba posebno predstavljati. Donedavni učitelj glazbene kulture u osnovnoj školi već godinu dana obnaša dužnost Povjerenika za crkvenu glazbu, umjetnost i kulturna dobra Križevačke Eparhije, a najpoznatiji je kao maestro i dirigent pjevačkih društva i crkvenih zborova te posebno kao orguljaš. Ove je godine za svoj rad u kulturnom životu Križevaca, ali i šire, dobio priznanje Grada za kulturno i umjetničko djelovanje, što je svakako dovoljan povod da sjednemo i popričamo. Simpatičan i društven kakav je, Ozren je pristao na razgovor u kojem nam je otkrio javnosti možda manje poznate detalje o svom životu, ali i karijeri.
– Glazba je u mom životu važan dio od malih nogu. Kad sam prstićima kao jako mali tipkao po onim malim sintesajzerićima, tad su moji shvatili da bi bilo dobro da me upišu u glazbenu školu. U obitelji i inače imam članove koji imaju sluha i osjećaja za ritam, tako da je s jedne strane i prirodno to sve došlo – govori nam Ozren, koji nam je otkrio kako je već u petom razredu skoro odustao od glazbe.
– Primila me neka kriza i bio sam odlučan da prestanem pohađati glazbenu školu. Silom sam se htio ispisati. No, moji su me uspjeli nagovoriti da završim do kraja, budući da sam bio na pragu pete godine od ukupno šest. I moram reći da sam im zahvalan na tome jer ne znam čime bih se danas bavio – iskren je Ozren, koji je nakon osnovne upisao i srednju glazbenu školu te u glazbi nastavio svoj životni put.
– Jedini sam, uz našeg maestra Igora Kudeljnjaka koji vodi naš gradski tamburaški orkestar, koji sam maturirao iz predmeta dirigiranje. Sve ostalo je povijest – tvrdi Ozren.
Na Muzičkoj je akademiji predmet dirigiranje slušao kod maestra Vladimira Kranjčevića, inače počasnog građanina Križevaca. Osim što je deset godina radio u školi, cijelo je vrijeme bio aktivan u kulturnom i društvenom životu Križevaca, a posebno u križevačkoj Eparhiji, gdje i danas radi, a u sklopu koje je prije 13 godina osnovao pjevački zbor.
– To je bila moja dugogodišnja želja, da doprinesem razvoju križevačke eparhije i te glazbe i povijesti. Posebno mi se sviđa to što se lijepo pjeva, pogotovo zborski, a sam je zbor i osnovan po uzoru na to kakav je bio nekad. Tad su Križevčani dolazili pjevati u grkokatoličku katedralu, bez obzira što nisu bili grkokatolici, kao što nisam ni ja – govori nam Ozren, koji osim što organizira različita kulturna događanja, godinama dirigira i Hrvatskim pjevačkim društvom Kalnik, točnije, od 2014. godine.
– Posebna je radost kada napuniš cijelu dvoranu publikom koja te dođe gledati. To smo postigli nakon što smo uoči Dana grada počeli pripremati koncerte na određenu temu. Ove je godine, primjerice, bila večer sevdaha – navodi Ozren, podsjetivši kako su prije imali jednako uspješne i posjećene koncerte na temu filmske glazbe, ali i rock obrada te gotovo zaboravljenih šlagera.
Od instrumenata, svira klavir i orgulje. Dok klavir svira od početka osnovne škole, orgulje su došle naknadno, koje je ubrzo počeo svirati i za vrijeme Svetih misa, i to već sa 17 godina. Prije dvije godine za to je dobio i apostolski blagoslov, kao i čestitku samog pape Franje u povodu 20 godina. Orgulje je počeo svirati u svojoj matičnoj župi, odnosno crkvi sv. Ane, koja mu se nalazi doslovno preko puta kuće.
Cijeli život vezan uz Križevce, Ozren se i u budućnosti vidi ovdje. Iako živi praktički u centru grada, do posla i omiljenog kafića mu nekad treba, kako kaže, i do pola sata.
– Sve mi je tu preko puta ili na nekoliko minuta hoda. No, znam susresti poznate mi ljude putem i onda razgovorima nikad kraja – kroz smijeh govori Ozren, koji se u slobodno vrijeme, kada ga pronađe, bavi čitanjem knjiga, a posebno križevačke povijesti. U društvu je također poznat kao pravi vicmaher.
– Svi me znaju po tome što volim pričati viceve, a koje sam počeo objavljivati na Instagramu i TikToku. Tamo me prati oko 1500 ljudi – otkriva Ozren, kojemu nije problem izmamiti osmijeh na brojna lica. Iako mnogima poznat zbog stalne veze s pozornicom, Ozrenova obitelj je i inače poznatija među Križevčanima, a što je samo jedan dio nasljedstva koji Ozren dalje nosi kao pečat, a čiji se dobar glas širi i dalje od samog glavnog grada Prigorja.
