U koprivničkom predgrađu Starigrad napravio je svoje prve nogometne korake. Ivijan Svržnjak (21) ondje je i danas, kod kuće, nakon što je proteklu polusezonu proveo igrajući za ukrajinski Lavov. Dok traži novi klub, iskoristili smo priliku da popričamo o brojnim temama – od njegove najveće želje i toga kako je oduševio na turniru na kojem su bili europski velikani, preko nastupa za Dinamo s Livakovićem, Oršićem i Petkovićem te nošenja dresa hrvatske reprezentacije, do odlaska u ratom pogođenu Ukrajinu i sirena koje su odzvanjale gradom.
No, krenimo redom. Napadač se prisjetio početaka na terenu NK Starigrada, gdje smo se i našli radi intervjua. Isprva, kaže, nije imao veliku želju obući kopačke.
– Tata je tada bio predsjednik kluba i s pet me godina upisao u školu nogometa. Prvih pola godine nisam imao neku želju da igram i treniram, ali dečki iz mjesta uspjeli su me nagovoriti. U Starigradu sam se zadržao sve do desete godine, kad me tata upisao u Slaven Belupo. Vidjeli su me na utakmicama Starigrada, osvojili smo titulu jesenskog prvaka ispred Slavena 2009. godine. Još se sjećam jednom novinara koji je o nama došao napraviti priču. Bila je neka tišina, a ja sam izjavio: „Starigrad je najbolji, išli bumo u prvu ligu!“ – započinje Ivijan.
Uspješno se probijao među mladim Farmaceutima, da bi u ljeto 2017. stigao poziv iz – Dinama. Zagrebački klub prvo ga je pozvao da im se na turnirima pridruži ga kao gost-igrač. Na prvom izdanju Istria Youth Cupa, na kojem su nastupili velikani poput RB Salzburga, Manchester Cityja, Milana i Tottenhama, bio je najbolji pojedinac, a Modri su osvojili trofej.
– Htjeli su me dovesti i tada sam odlučio da idem u Dinamo, iako je bilo interesa i nekih europskih klubova, kao što su City i Salzburg. Baš sam u Istri s Manchester Cityjem godinu dana prije toga bio na ljetnim pripremama i trenirao s igračima kao što su Jadon Sancho i Phil Foden. Eto, htjeli su me, trener me pitao „what’s the plan now?“ (kakvi su planovi, op. a.), rekao sam da ćemo vidjeti, ali vuklo me prema Dinamu. Našli smo stan u Zagrebu i roditelji su se sa mnom preselili – objašnjava.
Od ranih je početaka, dakle, bio okružen zvijezdama. Igrao je Ligu prvaka mladih i svlačionicu dijelio s Josipom Šutalom, Bartolom Franjićem, kao i ponajboljim stoperom svijeta današnjice Joškom Gvardiolom. Trenirale su ga legende Modrih poput Goce Sedloskog i Damira Krznara, a kasnije je dogurao do rezervne momčadi.
– Najveća želja meni, klincu koji odmalena navija za Dinamo, bila je da upišem debi na Maksimiru pred punim tribinama. Zbog korone koja je pogodila ekipu, bio sam na klupi u Europskoj ligi protiv Wolfsbergera. Nažalost, nisam tada upisao debi. Neslužbeni debi imao sam na prijateljskoj utakmici u Daruvaru – tada sam igrao s Oršićem, Petkovićem, Livakovićem i Ademijem, dok je trener bio Nenad Bjelica. Tijekom reprezentativne su stanke znali priključivati nas iz B ekipe. Nisam zabio, ali dobro sam se pokazao – ističe Svržnjak.
Nagrada za talent i rad stigla je i u obliku poziva u mlađe uzraste hrvatske reprezentacije. Još je kao slavenaš po prvi put obukao kockasti dres pa kroz godine prošao od U-14 do U-18 selekcije. U 29 nastupa zabio je pet pogodaka.
Prošle godine, u veljači, vratio se – doma. Iz Dinama ga je doveo Slaven Belupo, no nažalost nije se naigrao.
– Nisam imao sreće u Slavenu Belupu. Bila je dogovorena posudba te da na kraju sezone automatski potpišem jer mi je istjecao ugovor s Dinamom. Nažalost, trener Zekić nije me imao u svojim planovima tako da sam sreću potražio negdje drugdje.
Drugdje, odnosno u drugoj slovenskoj ligi. Na ljeto je potpisao za tamošnji Fužinar, ističući kako mu je to pomoglo za dalje jer smatra da bi mu teže bilo naći klub na zimu ili sada da nigdje nije igrao šest mjeseci. Ubrzo je stigao poziv iz Ukrajine; Svržnjak je postao želja Lavova, koji je za njega Slovencima isplatio 75 tisuća eura. Ipak, odluka zbog stanja u zemlji nije bila laka…
– Vidjeli su moj CV, taman su imali pripreme u Turskoj i pozvali me da im se pridružim. Ako se pokažem, potpisat ću ugovor. Odmah sam od početka igrao dobro pa smo se brzo dogovorili. Naravno, kada me menadžer pitao bih li išao u ukrajinsku Premier ligu, roditelji su prvo rekli da zbog ratne situacije to ne dolazi u obzir, ali razgovarali smo s ljudima iz kluba i uvjerili su nas da je sigurno. Da se utakmice igraju u istočnom dijelu zemlje i da nema opasnosti.
Ipak, bilo je i nezgodnih situacija.
– U prvih mjesec dana kako sam bio tamo, znale su se uključivati sirene i alarmi za zračnu uzbunu. Ali to se uključi dok je uzbuna u Kijevu, od kojeg smo bili udaljeni osam sati. Prvi put dok sam čuo tu sirenu bio sam u dućanu. Malo mi je bilo čudno. Prodavačice su rekle da moramo van jer u takvim situacijama zatvaraju. Poslije sam na ulici vidio da se svi normalno ponašaju, ali alarm je ružan, kao da si u hororu. No, jedne noći tog prvog mjeseca čuo sam alarm, ujutro sam se probudio i vidio da je u Lavovu raketa pogodila kuću. Mi smo zapravo bili smješteni u izvangradskom naselju, to je 12 minuta od Lavova. Već me tata zvao da je htio doći po mene. Hvala Bogu, nakon toga nije bilo ničega – priča Ivijan.
Iako je klub ispao iz lige, Svržnjak je postigao dva pogotka te istaknuo zadovoljstvo svojim igrama. Zanimljivo, dogovorio je da će se naći na kavi s trenerom Šahtara Igorom Jovićevićem, koji je vodio i Dinamo, ali u međuvremenu je napustio klupu, a ni klub u kojem jednu od ključnih uloga ima Darijo Srna više nije trenirao u Lavovu, već su se preselili u Kijev. Inače, zbog rata Šahtar u svom Donjecku ne igra još od 2014. godine.
– Par klubova iz Ukrajine sada pokazuje interes, ali sam u dogovoru s roditeljima odlučio da više ne bih tamo dok se rat ne smiri – rekao je.
Tko je najbolji igrač s kojim je igrao?
– Mislav Oršić, legenda Dinama. Tu prijateljsku utakmicu… On mi je sad najdraži igrač.
Za kraj nam je otkrio kakvi su mu idući planovi i ciljevi u karijeri.
– Cilj mi je otići u neki stabilan europski prvoligaški klub, u kojem ću pokazati više nego u Ukrajini. I onda dalje gledati prema Ligama petice – zaključio je Ivijan Svržnjak.
Foto: Dominik Smolak
