Francesco Totti, Paolo Maldini, Carles Puyol, Jamie Carragher… Lista nogometaša koji su u cijeloj karijeri igrali za samo jedan klub nije duga, ali takvi su igrači osobito cijenjeni među navijačima svojih ekipa. Na popisu se ne nalaze ni Steven Gerrard ni Daniele De Rossi pa ni Pele, koji je nakon Santosa otišao u Ameriku. Ali, nalazi se Nikola Eršeg, dojučerašnji kapetan i apsolutna legenda Mladosti iz Sigeca, prvaka Druge ŽNL. Vjerni 42-godišnjak pristao je na razgovor za Podravski kako bi, kaže, mogao u zasluženu penziju. Prisjetio se svojih početaka, zanimljivih crtica s nogometnih travnjaka te najljepših trenutaka duge i bogate karijere. Koja traje od početka ’90-ih…
– Bilo je to, naravno, davno. Od ’92. ili ’93. krenuo sam u malim pionirima pa smo igrali u juniorima do ’98., kada su nas ispisali do 2000. jer više nije bilo juniora. Tako da dvije godine nismo igrali. I onda od 2000. za seniore sve do, evo, ’25. Zadnjih par godina sam kapetan ekipe – započeo je Eršeg koji nam je otkrio je li ikad bilo poziva drugih klubova i kako se odlučio na ostanak.
– Mogao sam igrati u drugim klubovima, ali se nikad nisam vodio novcem… Igrao sam za svoj gušt i svoje selo, novci me nikad nisu privlačili. Rodom sam iz Sigeca tako da mi je važnije bilo društvo i da za svoj gušt igram nogomet – nastavio je te otkrio što mu je ostalo u posebnom sjećanju.
– Bilo je uspona i padova… Zanimljive su bile kup-utakmice protiv Imbriovca, Kunovca, Molvi, Ferdinandovca; to su sve, kao i danas, bile top ekipe, a uvijek smo s njima imali prave, muške utakmice. Neke smo dobili, neke izgubili, ali te tri-četiri utakmice su mi ostale u sjećanju. A prvenstvo kao prvenstvo, uvijek gledaš da budeš prvi, ideš prema gore. Dok smo bili treća županijska liga i pobijedili Molve… To je bilo zanimljivo i interesantno. Ako moram izdvojiti jednu, to je utakmica doma protiv Ferdinandovca. Oni su bili top ekipa i mi smo ih pobijedili u kupu – prisjetio se. Je li kad zaigrao protiv nekog velikog i poznatog igrača, upitali smo ga.
– Evo, nedavno smo igrali protiv reprezentacije veterana Hrvatske, tako da je tu bio i Nikola Šafarić i neki dečki koji su igrali prvu ligu, ali to su igrači koji još uvijek u ovoj našoj ligi mogu igrati bez problema. Skupili smo se mi stariji iz Mladosti i za rođendan kluba igrali protiv njih – ispričao je Eršeg. Kroz godine je sigurno imao puno trenera, doživio smjene generacija… Važna je bila i podrška s tribina.
– Meni su svi treneri bili okej, za nijednog ne mogu reći da je bio loš. Današnjoj djeci ima stvari koje ne pašu, ali meni su svi treneri bili dobri. Što se tiče podrške, kćerke, a i roditelji u zadnjih par godina, išli su sa mnom na utakmice. Velike su generacijske razlike između mene i klinaca od 20 godina… Kćer mi sad ima 20 godina, a igram protiv klinaca koji su njezini vršnjaci. Tako da nemamo nešto previše zajedničkog – istaknuo je Nikola, koji je po struci veterinarski tehničar i radi po terenu. Je li netom završena sezona bila i posljednja što se tiče ozbiljnog igranja?
– Ovo je bio moj oproštaj. Budem i dalje uz klub i trenirat ću radi sebe i ako baš bude neka prijateljska da se ne budu skupili, budem si odigral. Ali aktivno više ne budem sigurno jer već pomalo idu i godine i ozljede su tu… Za veterane budem malo igrao za gušt – kazao je pa odgovorio na pitanje koliko je trofeja osvojio.
– Bila su tri-četiri trofeja. Nekad davno smo iz treće ulazili u Drugu županijsku pa smo ušli iz Druge u Prvu pa smo ispali i tako… Bilo je malo turbulentno dok se nije to posložilo i uložilo se jako puno u klub. Sad su stvarno uvjeti za našu ligu. Hvala Bogu, ima dosta djece na igralištu, tako da se nadam da bude to sve išlo prema gore – rekao je te objasnio u kojoj funkciji nastavlja u Mladosti i kakva je budućnost ekipe.
– Nadam se da budemo ostali malo duže u Prvoj županijskoj jer stvarno imamo i jako puno djece i mislim da bude to sve okej. Ja sam u Upravi kluba, ali zbog posla koji radim po cijeloj županiji nemam puno vremena… U svakom slučaju, budem uz klub – zaključio je Eršeg.
FOTO Nikola Wolf
