Vladimir Kamenar ima 86 godina, a iako dobar dio života koristi štake, često ga se može susresti na ulicama Križevaca, gdje provodi svoje umirovljeničke dane.
– Što reći nego da sam u mladosti od 86 godina, još se dobro osjećam. Samo moram polako hodati, jer me hoće za srce primiti. No, nemam nekih velikih problema, osim onih koji tište i druge građane, a tiču se visokih cijena. Inače život teče dalje – govori nam Vladimir.
– Štake nosim od Drugog svjetskog rata, kada sam izgubio koljeno i od tada sam invalidna osoba. No, odradio sam puni radni staž u proizvodnji, počevši s mljekarom u Križevcima, preko mineralne vode u Apatovcu do poljoprivredne škole gdje sam radio kao tehničar – priča nam Vladimir o svojoj dugoj karijeri, koju je završio u Čeliku kao zavarivač.
– Proputovao sam i cijelu bivšu Jugoslaviju kao terenac i monter, dokazao sam da mogu raditi unatoč fizičkoj mani jer sam imao zdrave ruke, a i sada hodam pola na ruke, a pola na noge – rekao je Vladimir gotovo kroz smijeh, dokazavši na svom primjeru kako invalidnost ne mora biti nikakva prepreka da bi čovjek ostvario životne ciljeve.
