Prvi hladniji dani svake jeseni donose isto pitanje. Kada je zapravo najbolje prvi put uključiti grijanje? Dok će jedni radijatore uključiti već nakon prve hladne noći, drugi će pokušati izdržati što dulje jer smatraju da će tako uštedjeti. No čekanje do određenog datuma ili prvog ozbiljnog zahlađenja nije najbolji način za donošenje te odluke.
Ne postoji točno određena vanjska temperatura pri kojoj bi svi trebali uključiti grijanje. Kao svojevrsna orijentacijska vrijednost često se spominje razdoblje u kojem se vanjske temperature počnu redovito spuštati prema 15 Celzijevih stupnjeva, ali puno je važnije ono što u tom trenutku pokazuje termometar unutar kuće ili stana. Razlog je jednostavan. Dvije kuće mogu na istoj vanjskoj temperaturi imati potpuno različite unutarnje uvjete. Dobro izolirana kuća koja tijekom dana dobiva mnogo sunčeve topline može još dugo ostati ugodna bez grijanja. Starija kuća sa slabijom izolacijom, stan okrenut prema sjeveru ili prostor s većim toplinskim gubicima može se ohladiti puno brže. Zato nema potrebe uključivati grijanje samo zato što je jedno jutro vani izmjereno 12 ili 15 stupnjeva. Ako se tijekom dana prostor prirodno zagrije i unutarnja temperatura ostaje ugodna, grijanje još uvijek možda nije potrebno. Druga je situacija kada zahlađenje traje nekoliko dana i temperatura u domu počne kontinuirano padati.
Svjetska zdravstvena organizacija u svojim smjernicama o stanovanju i zdravlju navodi 18 Celzijevih stupnjeva kao sigurnu i uravnoteženu minimalnu unutarnju temperaturu za opću populaciju tijekom hladnog dijela godine. Za starije osobe, djecu i osobe s određenim kroničnim bolestima može biti potrebna i viša temperatura. Upravo zato pokušaj da se s uključivanjem grijanja izdrži što dulje nije uvijek dobra ideja. To, međutim, ne znači da ćete uključivanjem grijanja ranije automatski uštedjeti novac. Što prostor zagrijavamo na višu temperaturu, u pravilu će biti potrebno više energije za nadoknađivanje toplinskih gubitaka. Poanta je u tome da zbog želje za uštedom ne treba dopustiti da prostor postane neugodno ili dugotrajno hladan.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg valja pratiti uvjete u kući. Kada se zidovi, prozori i druge površine ohlade, a u zraku ima dovoljno vlage, na hladnim površinama može nastati kondenzacija. Dugotrajna vlaga stvara uvjete pogodne za razvoj plijesni. Samo uključivanje grijanja pritom nije rješenje za vlagu i plijesan. Važna je i pravilna ventilacija te količina vlage koja nastaje u kućanstvu kuhanjem, tuširanjem, pranjem i sušenjem rublja. Topliji prostor može smanjiti mogućnost kondenzacije na hladnim površinama, ali bez odgovarajućeg provjetravanja problem se i dalje može pojaviti. Praktičan odgovor na pitanje kada prvi put uključiti grijanje stoga nije određeni datum u kalendaru. Vanjska temperatura koja se kroz nekoliko dana zadržava oko 15 stupnjeva ili niže može biti znak da treba početi pažljivije pratiti temperaturu u kući, no presudan je unutarnji termometar.
Ako je u domu i dalje 20 ili 21 stupanj i osjećate se ugodno, nema potrebe uključivati grijanje samo zato što je vani zahladnjelo. Ako temperatura u prostoru iz dana u dan pada i približava se 18 stupnjeva, tada ima smisla početi grijati. Prije početka sezone grijanja korisno je i provjeriti sustav dok vani još nije ozbiljno zahladnjelo. Tako eventualni problem s kotlom, termostatom, radijatorima ili drugim dijelom sustava neće biti otkriven tek onda kada grijanje postane nužno.
FOTO ilustracija
