Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je vjernicima svoju Uskrsnu čestitku koju prenosimo u cijelosti.
Zamirisati Kristom!
Draga braćo i sestre, Uskrs nam govori velike stvari u malim znakovima. Jedan od tih znakova svakako je miris. Na putu Isusove muke neki žele poslati snažnu poruku Isusu upravo kroz miris – pomazanje. Miris uvijek šalje poruku. On govori puno o samoj osobi, ali i o odnosu prema drugima. Evanđelja nam donose nekoliko snažnih prizora u kojima miris ima posebno značenje:
– Isusov put prema muci započinje pomazanjem u Betaniji. Isusu ljubav iskazuje žena iz Betanije. Izlijeva po Njegovojglavi i nogama „nardovu pomast“ – dragocjeni miomiris… U toj iskazanoj ljubavi već klija sjeme vjere da je On Pomazanik.
– Pred ukop, dvojica potajnih Isusovih učenika, Nikodem i Josip Arimatejac, obilnom količinom dragocjenog miomirisa pomazuju njegovo mrtvo tijelo.
– Ujutro nakon „subote“, žene dolaze na grob s nakanom pomazati Isusovo mrtvo tijelo.
Zašto evanđelja toliko naglašavaju ovaj naizgled nevažan detalj?
Zašto miris baš u vrijeme muke i smrti?
Ima li ovaj trenutak neku dublju, uskrsnu poruku za nas?
Čini se da upravo u njemu leži nešto osobito lijepo – poruka koja plete jedinstvene niti značenja.
Zanimljivo je spomenuti da riječ Krist, koja dolazi od hebrejskog Mesija (mašiakh), znači Pomazanik. No, mogli bismo se usuditi prevesti je i kao Namirisani ili – Onaj koji miriše.
U Kristu značenje mirisa doseže puninu i svoj najviši izraz upravo u vazmenom otajstvu.
U posljednjem procesu, pred najvišim židovskim tijelom pitaju ga:
„Jesi li ti Krist?“
Očito ne znaju kako Bog miriše.
Isus Krist je onaj dobar miris koji Otac voli, i koji vjernici žele neprestano osjećati.
On je miris koji je došao proširiti se svijetom i učiniti ga boljim i ljepšim.
No, vratimo se onima koji dolaze na grob – tamo gdje je bilo puno truleži, zamirisala je Božja ljubav.
Iz groba se širi poseban miris, miris života. Žene i učenici osjetili su božanski miris u Isusovu novom disanju. Osjetili su ljepotu živoga Boga, čija je dobrota dala poseban miris zemlji.
Na Kristovu grobu rađaju se kršćani (grč. Christianoi)– oni koji pripadaju Kristu – koji mirišu Kristom, izvorom najljepšeg mirisa.
Ali danas? Mirišu li kršćani Kristom?
Uskrs je jedinstvena prilika da Krist ponovno dotakne živote onih koji nisu samo uronjeni u vodu krštenja, nego su u krštenju i potvrdi – namirisani – pomazani – i… Kristom mirišu (Usp. 2 Kor 2, 14-15).
Dragi vjernici, pođimo na Kristov prazan grob, na grob koji miriše životom. Neka nas zahvati njegov miomiris. I budimo ono što nam ime kaže – kršćani – oni koji mirišu Kristom i šire njegov miris u svijetu!
Sretan vam Uskrs!
Bože Radoš, varaždinski biskup
