Čitav radni vijek Đurđevčanin Ivan (75) proveo je s teškom ozljedom noge. Od rane mladosti Ivan koristi štaku za pomoć pri hodanju, no svejedno je punih 39 godina radnog staža odradio u pekari u Đurđevcu. Stradao je u prometnoj nesreći još 1970. godine, a danas se bavi uzgojem golubova.
– Nogu sam ozlijedio prije više od 50 godina. Mjesec dana nakon što sam se „skinuo“ iz vojske, vozio sam motorom, zapravo ne motorom, već kolibrićem prema Bjelovaru. U jednom trenutku lupio sam u osovinu onih starih, seljačkih kola i stradao tako teško da su mi u bjelovarskoj bolnici mislili amputirati nogu – ispričao je Ivan, koji je tada imao 22 godine i nije dopustio amputaciju.
– Noga je tako teško stradala da je cijela poplavila. U bjelovarskoj bolnici uopće me nisu htjeli liječiti i mislili su da nozi nema spasa. Preležao sam u bolnici tako 32 dana bez gipsa ili neke druge imobilizacije. Samo sam ležao na krevetu i dobivao nešto protiv bolova – prisjetio se ovaj đurđevački umirovljenik tih traumatičnih trenutaka, no tešku ozljedu ipak je pobijedio i radio je cijeli život. I to na nogama.
– Radio sam u pekari, a to je posao u kojem baš i nema puno sjedenja. Nekad je to bila poljoprivredna zadruga, kasnije u Agro Naturi, a četiri ili pet puta išao sam pred komisiju za ocjenjivanje da vide jesam li za invalidsku mirovinu i svaki put su me odbili. Tako sam punih 39 godina odradio s tako teškom ozljedom i konačno sam se umirovio tek 2010. godine. Kasnije sam koljeno operirao još dva puta, zadnji put prošle godine – kazao je Ivan, koji vrijeme voli kratiti odlaskom na tržnicu i na sajam u Đurđevcu četvrtkom, gdje smo ga i susreli, a poseban hobi mu je uzgoj golubova.
– Izlazim dosta često jer ne volim stalno sjediti kod kuće. Imam i nekoliko golubova koje uzgajam pa odlazim na izložbe. Ne idem na klasična natjecanja, već s nekoliko poznanika koji također uzgajaju golubove organiziramo interne izložbe, no problem je što nas je sve manje. Hoće to tako s godinama – zaključio je Ivan.
FOTO Nikola Wolf
