Između Drave i Ždalice postojala su naselja Atak, Egyhazac, Lankoc, Farkas-falva…

Piše dr. Hrvoje Petrić

1. Stara povijest, antika, rani srednji vijek

Pojam primarnog ili prirodnog pejzaža odnosi se na pejzaž koji se oblikovao u holocenu. Život se u najvećem dijelu paleolita odvijao u potpuno drugim uvjetima, koji odgovaraju razdoblju pleistocena (ledenog doba) do zadnjeg würmskog stadijala. Tek od toga vremena (koje je i u ovom kraju bilo karakteristično po prostranstvima hladne praporne i šumske tundre) formira se današnji reljef, klima, hidrološka mreža i druge oznake holocena, uz postupnu dominaciju zajednice hrasta, bukve i graba. Bila je to osnovna geološko-geografska promjena prirodne stredine, koja je omogućila revolucionarne promjene u razvoju ljudske vrste već u vremenu neolita.

Neolit ili mlađe kameno doba u našim krajevima trajalo je od 5000 do 3500 godina prije Krista, a na ovom prostoru imamo više nalaza. Zanimljiv je nalaz iz Karaške Luke kod Novog Virja. Riječ je o kamenoj sjekiri koju je moguće datirati između 3500 i 2100 godina prije Krista. Iz istog su razdoblja kamena sjekira pronađena u Kalinovcu te keramika i koštani artefakti pronađeni na lokalitetu Rakovka u općini Podravske Sesvete kao i kameni artefakti iz Molvica kod Prugovca. U središtu Podravskih Sesveta pronađena je pretpovijesna keramika, a na položaju Zaberek u istom selu brončana ostava iz kasnog brončanog doba tj. iz razdoblja kulture polja sa žarama (cca 1300. do 750. god. pr. Kr.).

Đurđevac i Kalinovac na karti iz 19. stoljeća

Početkom 3. stoljeća prije Krista Kelti su svojim prodorom u ove prostore izazvali velike promjene, no njihovo se prisustvo jače ne odražava na materijalnu kulturu. Kelti su živjeli izmješani sa starosjediocima – panonskim Jasima. Na položaju Bakovići u općini Ferdinandovac pronađena je brončana narukvica kao dio nakita keltsko-latenske kulture iz oko 200 godina pr. Kr. Iste je starosti brončana fibula pronađena u Kloštru Podravskom. Između Kozarevca i Kloštra Podravskoga pronađen je skupni nalaz barbarskog novca iz mlađeg željeznog doba datiranog u 1. stoljeće pr. Krista.

U 1. stoljeću ovaj su prostor zauzeli Rimljani. U brižljivo organiziranoj rimskoj civilnoj i vojnoj upravi, ovaj dio Podravine doživljavao je gospodarski preobražaj i polaganu romanizaciju. O tome uz itinerare i druge izvore najbolje svjedoče materijalni ostaci. Između Veselog brijega na sjeveru i Kozarevca na jugu pronađen je trag antičke ceste. Kod Prugovca su pronađeni ostaci antičke arhitekture te na položaju Peskulače skupni nalaz novca iz 1. odnosno 2. stoljeća. Nakon propasti Rimskog Carstva upravo je jedan dio rimskih cesta preživio te se one upotrebljavaju u srednjem vijeku i time pridonose komunikaciji te gospodarskom razvoju.

Propašću Rimskog Carstva ovo područje pogodila je velika seoba naroda koja predstavlja višestoljetni period kontinuirane krize i nazatka. O velikoj seobi naroda svjedoči grob tj. kosturni ukop u Medvedički (općina Molve) iz oko 800. godine.

2. Srednji vijek

Doseljenjem Hrvata i ostalih slavenskih skupina dolazi do postupnog stvaranja feudalnog društva koje je polagano, uz oscilacije, gradilo napredak. Prostor od Molva do Podravskih Sesveta u 12. i 13. stoljeću pripadala je pod upravu komarničkog arhiđakonata. Područja oko Kloštra Podravskog (tada Gorbonoka) i Prugovca nalazila u sastavu arhiđakonata Gušće.

Klostar, Prugovac i Budančevica na karti iz 19. st.

U 13. stoljeću na potoku Komarnica spominju se 1268. godine prvi mlinovi, što govori o razvijenosti gospodarstva ovog kraja. Za ovdašnja srednjovjekovna sela značajan je položaj i u blizini Đurđevca, koji se spominje kao selo Sv. Juraj 1270. godine, a bio je i središte istoimene župe. Đurđevac se uz Prodavić (Virje) i Gorbonok (Kloštar Podravski) razvio u gradsko naselje tipa trgovište. Ova tri gradska naselja pozitivno su djelovala na razvoj okolnih seoskih naselja te je razvoj bio gotovo u potpunosti kompatibilan zapadnoeuropskom i srednjoeuropskom razvoju.  

U Prekodravlju je život srednjovjekovnog čovjeka bio osobito razvijen. Postoji mogućnost da je upravo ostatak dvorca Pepelare vezan uz povijesno naselje Sv. Elizabeta, gdje se pretpostavlja da je bio franjevački samostan. U okolici Sv. Elizabete, u Prekodravlju između Drave i Ždalice, postojala su naselja Atak, Egyhazac, Lankoc, Farkas-falva, Tot-falu, Gesztye, Kocsila, Mindszent, Szaniszlo i Telek.

Za kulturnu i religioznu povijest srednjovjekovnog razdoblja od osobitog je značenja drveni gotički kip Madone iz 15. stoljeća koji se danas čuva u Molvama. Ovaj nam podatak ilustrira ne samo razvijenost ovog kraja, nego i duboku kulturnu ukorijenjenost u zapadnoeuropski kulturni krug.

Godine 1334. u popisu župa zagrebačke biskupije u komarničkom arhiđakonatu spominju se: župa Sv. Pavla “de Desicha” u okolici današnjeg Ferdinandovca i župa Svih svetih, a odnosi se najvjerojatnije na današnje Podravske Sesvete. Iste se župe spominju 1501. godine, kada se spominje kapela Blažene Djevice Marije u Molvama. U arhiđakonatu Gušće se 1334. i 1501. godine spominju župe Sv. Barolomeja između Kloštra Podravskog i Starog Graca, sv. Nikole u Prugovcu, te sv. Adrijana u Gorbonoku tj. današnjem Kloštru Podravskom. Inače se još krajem 13. stoljeća u Gorbonoku spominje franjevački samostan, a to nije nevažno jer su se franjevci naseljavali u razvijenija naselja. 

Podravske Sesvete na karti iz 19. stoljeća

U 16. stoljeću za ovaj kraj postoji nekoliko podataka važnih za gospodarsku povijest ovog dijela Podravine, a svi govore o prilično jakoj gospodarskoj snazi pogotovo u usporedbi s drugim ruralnim srednjoeuropskim prostorima. U popisu dimova za kraljevski porez u kotaru plemićkog suca Jurja od Bontušovca u Križevačkoj županiji iz 1507. godine spominje se vilikat Molve (Molwe), koji je plaćao 33 dima poreza. U okolici Molva tada se spominju: Struga (Ztrwga), Županec (Swpancz), Sv. Pavao (ZenthPal), Đurđevac (ZenthGerg), Gorbonwkfew, Sušica (Zwsycza), Hotovo (Hothowo), Prodavić (Prodawyz) i druga. Jugoistočno od Molva u smjeru prema Podravskim Sesvetama u 15. i 16. stoljeću spominju se sela: Blacha, Kernin, Loka, Lisičinec, Kočica, Darinovec, Zeminec, Dešenovec, Gradec, Vrbovec, Neteča, Deste, Gorica, Poznanovec, Kunovec, Hajasovec, Gerec itd. Veliki broj naselja na relativno malom terenu govori o relativno jakoj demografskoj i gospodarskoj snazi ovog kraja u 15. i 16. stoljeću s trendom rasta i razvoja. Taj je napredak zaustavljen prodorima osmanskih snaga s jugoistoka.

3. Rani novi vijek

Sva ranije spomenuta naselja osim Prodavića (Virja) i Đurđevca propala su upravo u vrijeme pustošenja i naleta Osmanlija tijekom 16. stoljeća, kada se najveći dio stanovništva povlači u zbjegove i utvrde postupno migrirajući u sigurnija područja, a manji dio odmah odlazi na zapad (u zapadnu Ugarsku i Moravsku). Tek su rijetki pojedinci ostajali u nepristupačnim terenima močvara te dravskih ada.

Do obnove naseljenosti u zapadnom dijelu dolazi tek nakon mira na Žitvi 1606. godine, ali je ona bila vrlo spora i neučinkovita. Veći val doseljavanja stanovništva te gospodarske i demografske obnove možemo uočiti tek u drugoj polovici 17. stoljeća. Molve su obnavljane stanovnicima koji su se doselili iz koprivničke okolice (npr. Herešina), Torčeca i Međimurja. Osnivanjem župe u Molvama (1665.) one postaju jedno od središta gospodarskog života i razvojna jezgra kraja. Osnovu naseljavanja istočno od Đurđevca činilo je selo Kalinovac koje je obnovljeno najvjerojatnije oko 1636. godine.

Istočnija područja ovog kraja znatnije su naseljavana tek krajem 17. stoljeća, a posebno nakon karlovačkog mira 1699. godine. Za naseljavanje pojedinih sela postojali su i posebni dokumenti, a jedan od njih je u prijepisu sačuvana isprava o obnovi Podravskih Sesveta iz 1695. godine. Vidljivo je da je proces naseljavanja išao od Molva i Đurđevca prema istoku.

Prema tome, tek će 18. stoljeće biti ono kada se završio proces temeljne obnove. Župa u Kloštru Podravskom obnavlja se oko 1702. godine, a u Pitomači je utemeljena prije 1710. godine. Na prostor istočno od Molva do Podravskih Sesveta stanovništvo se doseljavalo iz okolice Križevaca, Okića, Ogulina, koprivničke okolice (npr. Hlebine), Posavine, Zagorja, ludbreškog kraja, ali i iz Bosne.

Reorganizacijom Vojne granice koja je uglavnom dovršena u drugoj polovici 18. stoljeća ovaj je prostor podijeljen između nekoliko satnija ili kumpanija sa sjedištima u Virju, Đurđevcu i Pitomači. U ostalim većim selima nalazile su se tzv. “štacije”, a jedna od sačuvanih i poznatijih je ona u Kalinovcu (gdje se nalazi Zavičajni muzej).

Dio prostora uz rijeku Dravu bio je močvaran. U drugoj polovici 18. stoljeća opisan je taj močvarni prostor kao bara široka „punih četvrt sata, na nekim mjestima nešto manje… vodu dobiva od raznih potoka koji se u ovoj sekciji u nju izlijevaju na zapadnoj strani. Stoga i ta bara, iako tako često kao i spomenuti potoci, za jake kiše u gori brzo nabuja, no osobito kad se razlije Koprivnica ili Bistra, koja protječe povrh Molva. Bara toliko nabuja da se prelijeva preko obala i zajedno sa spomenutim potocima poplavi ravnicu položenu u svom dijelu prema zapadu. Time je prolaz ponegdje vrlo teško moguć, a na drugim mjestima zadugo nemoguć. Sama bara, obrasla s mnogo gustog grmlja, nikada se sasvim ne osuši i u ovdašnjemu se kraju preko nje ni u koje doba ne može prijeći.“ Bara je bila povezana s rijekom Dravom jer se kod opisa rijeke Bistre spominje da ona „kroz daljnje bare ide do rijeke Drave“. Bistra je dijelom tekla uz Dravu.

U opisu iz 18. stoljeća piše i sljedeće: „Stalne bare koje se prostiru s druge strane rijeke (Stražnice kod Kalinovca), kako prema sjeveru tako i prema istoku do rijeke Drave, ispresijecane s protječućom Bistrom, koja tvori razne otoke, te mnogim drugim jako blatnjavim jarcima“. Iako se danas Koprivnica, odnosno Bistra ulijeva u Dravu sjeveroistočno od sela Molve, prije je ušće bilo istočno od Pitomače i Starog Gradca, na granici nekadašnje Đurđevačke pukovnije i Virovitičke županije. Kod Podravskih Sesveta Bistru su nazivali Strug. To se može vidjeti iz opisa: „Rijeci Bistri ili Strugu, koja teče posred ove sekcije od mlina Mikić, ne može se odrediti širina i dubina, na nekim se mjestima proširuje poput jezera te se kod Sesveta dijeli u razne tokove. Preko nje se, kao ni preko bare koju je stvorila rijeka Bistra i potok Stražnice, koja je istih obilježja, ne može prijeći nigdje drugdje nego u nuždi tamo gdje je opisano. Tok rijeke Bistre i Stražnice samo je tri do četiri stope dublji od Drave, što se može opaziti iz bijelih pruga koje voda ostavlja za sobom na drveću kada padne. Tok Bistre i Stražnice teško se može odrediti, jarak koji iz njih nastaje, isto kao i Blatni strug i Prederlina, isto su tako neodređeni jer teku neprohodnim barama. Kada se Drava prelije, a ovdje na zemlji nema kiše da bilo kakva voda teče iz ovdašnjega potoka tamo i dođe u bare, onda voda pritječe prema sredini rijeke Bistre. Ako je Drava pak mala i otprilike dva hvata niža od obale, onda se povećavaju i Bistra i rijeka Stražnica, te istiskuju vodu u isti jarak, ali ostavljaju u šumi puno vode u istoj širini i gotovo svako doba na istoj razini. Ta se voda tu i tamo širi u velika jezera…“

4. Od završetka vojnograničarskih reformi u drugoj polovici 18. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća

Među mnogim otvorenim pitanjima iz povijesti ovog kraja je i pitanje krajiških kućnih zadruga. Postoje podaci o kućnim brojevima, po naseljima, u kojima su živjele pojedine obitelji i njihovi članovi. Analizom tih podataka može se utvrditi da se na istom kućnom broju nalazilo više obitelji istog prezimena, što znači da se radilo o jednoj rodbinskoj zajednici. Takve su zajednice ili kućne zadruga bile nukleus gospodarstva ovog kraja sve do iza 1881. godine, kada je u potpunosti nestalo vojnograničarske uprave.

Tadašnji način svakodnevnog života i gospodarenja uvjetovao je duboku povezanost i međuovisnost čovjeka i prirode. Samo formiranje naselja bilo je u vezi s okolišem. Odličan primjer za to je prostor oko današnjeg Ferdinandovca. Prva naselja nakon obnove formirana su na povišenijim dijelovima močvarnih zemljišta, na tzv. gredama. Selo Brod zanimljiv je primjer utjecaja rijeke Drave na stanovništvo. Meandriranjem Drave ova je rijeka ugrozila selo Brod pa su se tamošnji stanovnici morali iseliti i osnovati 1844. novo naselje – današnji Ferdinandovac.  U 19. stoljeću vojnokrajiške su vlasti izvršile i veliki projekt isušivanja močvarnog prostora u blizini Đurđevca i na susjednim područjima.

Druga polovica 19. i početak 20. stoljeća vrijeme je velikih i ubrzanih promjena u načinu gospodarenja i svakodnevnom životu. Uvode se brojne inovacije u poljoprivrednu proizvodnju – od modernizacije ratarstva uvođenja novih pasmina stoke pa do stvaranja zadrugarstva.

Raspadom kućnih zadruga dolazi do naglijeg povećanja ukupnog broja stanovnika i diobe zadruga te parcelizacije. Time se osnivaju mala obiteljska gospodarstva. Jedan dio stanovnika morao se kod diobe zadovoljiti životom na tzv. “konakima” koji su uglavnom bili bliže Dravi. Prva konačka naselja su se sastojala od sporadičnih i međusobno nepovezanih naseobina koje su se u višedesetljetnim procesima povezala u oblik sela. Tako je primjerice nastalo Novo Virje.

U to vrijeme su Đurđevački pijesci bili pusti. Izgleda da je do opustošenja tog prostora došlo prekomjernom ispašom u 18. i 19. stoljeću. Prvo pošumljavanje Pijesaka odnosno točnije podizanje vjetrobrana datira se u 1891. godinu. Nakon mnogo godina nemilosrdne borbe između prirode i čovjeka, intenzivnim i sustavnim radom čovjek je pobijedio pijesak. Podravac je pretvorio pustinju u plodno tlo.

Kraj 19. i 20. stoljeće obilježile su tri osnovne egzistencijalne borbe ovdašnjih stanovnika. Uz borbu s rijekom Dravom i upornim radom na njenoj regulaciji, te pošumljavanje i kultiviziranje Đurđevačkih pijesaka Podravce su pogodile ratne i političke nepogode. Na razvoj ovog kraja i promjene na standardu negativno su se odrazili Prvi svjetski rat (1914.-1918.), Drugi svjetski rat (1941-1945.) i Domovinski rat. Također su na gospodarstvo, svakodnevni život i standard ulogu imali starojugoslavenski monarhistički sustav, jugoslavenski socijalistički sustav te drugi sustavi kraćeg trajanja. Veliku ulogu na razvoj ovog prostora odigrao je pronalazak zemnog plina (1974. godine) čija je eksploatacija i njene posljedice vidljiva u velikom dijelu segmenata života ovdašnjih ljudi i njihova kraja.

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI