piše: Stjepko Gambiroža
Premda je bilo to već dosta davno, i dalje se relativno dobro sjećam školskih dana. Naučili su nas tada već valjda u prvom razredu da je Zemlja okrugla (geoid, da budem precizniji) i ne sjećam se da sam sljedećih dvadesetak godina od nekoga čuo ideju da bi situacija po tom pitanju mogla biti drukčija. Dok smo učili o svijetu koji nas okružuje iz knjiga, bilo je relativno lako doći barem do nekih ključnih zaključaka. Poput onoga da je Zemlja okrugla, kao i onih da su cjepiva izumljena kako bi spriječila širenje zaraznih bolesti i baš nitko se nije bunio, osim onih jako uplašenih, no i oni su na kraju popustili. Dobivali smo „pikice“ protiv tuberkuloze pa protiv difterije, tetanusa i hripavca u jednom šusu, protiv dječje paralize, protiv ospica, kasnije zaušnjaka i rubeole.
Još naši roditelji, pogotovo bake i djedovi sjećaju se epidemija poput one dječje paralize, zastrašujuće bolesti koja je često pogađala prethodno zdravu djecu i mogla je dovesti do trajne paralize, čak i smrti. Eto, zahvaljujući cjepivu dječja paraliza je u međuvremenu postala praktički iskorijenjena, a podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da se divlji polio-virus prenosi u samo još dvije zemlje, Afganistanu i Pakistanu, gdje je 2024. godine zabilježeno ukupno 99 slučajeva.
Ako bi netko u školi tada više iz zafrkancije i lupio da je Zemlja ravna ploča, dobio bi iza uha od nastavnice, a svi bi mu se smijali. I dok dobar dio života u nekom ozbiljnijem razgovoru baš ni od koga nismo mogli čuti teorije da bi Zemlja bila ravna, pojavom Interneta, posebno društvenih mreža, to se očito promijenilo. Dok su ljubitelji zavjera da bi uopće doznali te razne teorije nekoć morali čitati knjige poput onih nedavno preminulog švicarskog pseudoznanstvenika i osuđivanog prevaranta Ericha von Dänikena, danas si sličnim bedastoćama zasut praktički čim otvoriš neku društvenu mrežu.
Dovoljno je u naslov teksta koji se objavi na portalu staviti riječ „cijepljenje“ i u roku nekoliko minuta možeš očekivati pravu kanonadu komentara ljudi koji uglavnom i neće pročitati članak, već će samo iznijeti svoje mišljenje. Legendarna je izreka nepoznatog autora da su „mišljenja poput šupka jer svatko ga ima“, a da je zaista tako uvjerili smo se posljednjih godina, kada je zaista svatko dobio priliku komentirati bilo koju temu. Ne sprječava današnje komentatore u iznošenju svojih mišljenja ni elementarno nepoznavanje činjenica, a Internet je danas prepun stručnjaka opće prakse koji možda i ne znaju puno, ali imaju mišljenje o svemu i svačemu.
Danas je potpuno besmisleno postalo ulaziti s nekim u raspravu jer činjenice su postale nevažne, a dio ljudi pristaje vjerovati onima koji svjesno izvrću činjenice, čak i otvoreno lažu, dok nečiji stavovi ne služe kao teze koje se mogu propitkivati, već više kao oznake lojalnosti. U takvim situacijama se promjena mišljenja doživljava kao slabost, čak i izdaja, a to onda svaku raspravu pretvara u sukob. Prostora za dijalog sve je manje, retorika je sve agresivnija, a prevladavajuća je postala teza da ako ne dijeliš moje mišljenje, tada si protiv mene i moj neprijatelj kojeg treba zgaziti. Tako je lako danas nekog označiti kao izdajnika, nacrtati mu metu na čelu, a zapravo je potpuno zastrašujuća spoznaja da su ljudi danas spremni najgorim mogućim rječnikom izvrijeđati osobu koju uopće i ne poznaju. I to samo zato što ne dijele njegovo ili njezino mišljenje.
I dok nam je digitalno doba nesporno donijelo puno toga dobroga, unaprijedilo, olakšalo živote, skratilo vrijeme u potrazi za nekim odgovorima i omogućilo da su nam dostupna gotovo sva znanja ovog svijeta, istovremeno kao da su se u simboličkom smislu otvorila vrata pakla. Umjesto da zahvaljujući tim tehnološkim čudima postajemo pametniji, obrazovaniji, produhovljeniji, kao da se događa sve potpuno suprotno. Kao da je taj napredak probudio ono najgore u nama, ogorčenost, mržnju, zavist ili pohlepu. Ili su sve te emocije cijelo vrijeme bile tu negdje, no kako smo bili ograničeni na komunikaciju s užim krugom ljudi koji smo si, izuzev obitelji, uglavnom sami odabrali, takve devijacije i nismo primjećivali.
