razgovarao: Matija Dolenec
Stanje prometnica vječna je tema lokalnih medija i to zato što je to najčešći problem vezan u javnu infrastrukturu s kojim se mještani susreću. Stanje s ulaganjima u lokalne prometnice se unatrag posljednjih nekoliko godina bitno popravilo. No, mnoge su prometnice opet, zbog silnih infrastrukturnih radova, oštećene zbog prekomjerne upotrebe. Županijska uprava za ceste ustanova je koja upravlja s najviše kilometara prometnica na području županije. Dragutin Guzalić je ravnatelj ove županijske ustanove koja upravlja s čak 823 kilometra prometnica.
PL: Molim Vas da nam za početak objasnite s čime vi, dakle ŽUC, to točno raspolažete i upravljate, s koliko kilometara asfalta, makadama…?
– Naša mreža cesta kojom upravljamo zaista nije mala, to je 823 kilometra županijskih i lokalnih cesta, od toga je 367 kilometara županijskih cesta i 456 kilometara lokalnih cesta, od kojih još imamo 32 kilometra makadama, i to isključivo na lokalnim cestama. Još financiramo i održavanje 46 kilometara cesta koje smo još 2012. predali Gradu Koprivnici. Mi od svoje naknade za ceste svaki mjesec prosljeđujemo određeni postotak.
PL: Puno je govora o državnim cestama, županijskim, lokalnim i nerazvrstanim. Pojasnite nam tko upravlja kojom prometnicom. Tko je zadužen za stanje pojedinih kategorija prometnica?
– U Republici Hrvatskoj postoje javne ceste koje se dijele na autoceste, državne ceste, županijske i lokalne ceste, a imamo i nerazvrstane ceste kojima upravljaju jedinice lokalne samouprave. Dakle, autocestama upravljaju Hrvatske autoceste ili koncesionari, državnim cestama upravljaju Hrvatske ceste, a tu spadaju i one brze ceste. Tu su i sve ostale državne ceste. Sa županijskim i lokalnim cestama, koje su također državno vlasništvo, upravljaju Županijske uprave za ceste. Ono što ljude buni su pojmovi lokalne i nerazvrstane ceste. Dakle ceste kojima upravljaju gradovi i općine zovu se nerazvrstane.
PL: Dakle vi upravljate onim cestama koje povezuju mjesta unutar županije?
– Županijske ceste su ceste malo veće važnosti koje povezuju gradove unutar županije i mogu se protezati i u druge županije. Jedna cesta iste oznake, na primjer županijska cesta 2089, proteže se tu iz centra Križevaca pa skroz u Varaždinsku županiju. Lokalne ceste povezuju manja naselja. Ceste kojima mi upravljamo trebale bi povezivati mjesta s 50 stanovnika i više. No, po zadnjem popisu stanovništva i zadnjim podacima, imamo jako puno cesta koje povezuju naselja i s dva, tri ili pet stanovnika i te bi se ceste po toj uredbi zapravo trebale predati jedinicama lokalne samouprave. Za sada to ne radimo. Postoji uredba koja vas tjera i daje vam mogućnost da to napravite, ali s druge strane postoji život i realnost i mogućnost.
PL: Rekli ste da još ima makadamskih cesta koje povezuju naselja…
– Moram reći da smo mi u zadnjih osam ili devet godina obnovili kolnike i modernizirali te asfaltirali blizu 250 kilometara cesta. Ako gledate da je ukupna mreža državnih cesta u našoj županiji duga 220 kilometara, onda je ovaj podatak još značajniji. To smo učinili po ovom modelu koji je dosta loš za financiranje. Znači imamo još 32 kilometra makadama, većinom na području Grada Križevaca. Tu još imamo nekakvih 16 kilometara, što je u općini Sokolovac. U Rasinji smo imali puno takvih cesta i tamo smo većinu uspjeli riješiti. Jedna od najvećih dionica bila je Belanovo selo-Duga Rijeka, to je bilo preko šest kilometara. Zajedno s jedinicom lokalne samouprave uspjeli smo modernizirati te prometnice te Rasinja više nema makadamskih cesta.
PL: Kako se financiraju Županijske uprave za ceste?
– Naš glavni prihod je naknada za ceste kod registracije vozila. Znači, kad vi sa svojim osobnim autom ili vlasnici teretnih vozila dođu na tehnički pregled, tamo se plati naknada za ceste. To je negdje 10% ukupnog troška koji platite u stanici tehničkog pregleda. Ovaj model nije mijenjan od 2003. godine, a to je posebna tema. Manji dio dolazi iz Ministarstva, iz sredstava za izravnanje standarda.
PL: Možete li se javljati na EU natječaje?
– U pravilu ne. Održavanje, građenje i zaštita cesta, što je naša osnovna uloga, jednostavno nije primjenjivo u natječajima. Nisu prihvatljivi troškovi. Smatra se da država o tome mora brinuti iz svojih izvornih prihoda. No, postoje iznimke. Evo, imali smo potres 2023. godine, gdje nam se otvorila mogućnost koju smo objeručke zgrabili i uspjeli ostvariti nekakva dodatna sredstva. Nije to bilo čak ni malo, to je bilo 6,4 milijuna eura. Posredne prihode ostvarili smo preko projekta Aglomeracije. Mi smo, kroz svoje posebne uvjete građenja koje dajemo kod svih ovih projekata koji su bili na području naše županije, propisivali na koji se način ceste moraju sanirati poslije završetka projekta. Onda možemo reći da smo posredno koristili ta sredstva Europske unije, jer su sredstva Europske unije u aglomeracijama.
PL: Razgovarajmo malo o nekim specifičnostima naše županije, koja ima velik broj i dužinu prometnica i relativno mali broj vozila i onda se to odražava i na prihode ŽUC-a.
– U pravu ste. Na to već godinama ukazujem. Model financiranja nije se mijenjao od 2003. godine. Osim što je 2015. godine naknada za sva teretna vozila umanjena za 50%. Prijevoznici su lobiranjem uspjeli isposlovati ovo smanjenje, a što je značajno utjecalo na naše prihode. Tad su vlasnici kamiona uspjeli isposlovati da se smanji trošak naknade za ceste za teretna motorna vozila.
PL: A kamioni zapravo najviše unište prometnice.
– Evo, upravo ste sada otvorili jednu temu. Dakle, to je jedan apsurd – da teretna vozila, koja ne najviše, nego jedina uništavaju ceste, od 2016. godine plaćaju 50% manje i vlasnici osobnih automobila zapravo solidarno plaćaju za teretni dio prometa. Ono što često znam reći; ekvivalent prolaza jednog vozila bruto mase 40 tona za prometnicu znači kao da je po toj prometnici prošlo 50.000 osobnih automobila. To su podaci koji nisu izmišljeni, to se uči na fakultetu. Osobna vozila zapravo samo miluju cestu. No, vratimo se na Vaše prethodno pitanje. U našoj je županiji registrirano 55 ili 56 tisuća vozila, a taj je broj zadnjih godina rastao. Imamo 823 kilometara cesta i matematika je vrlo jednostavna. Naši su prihodi četiri milijuna eura i kad to podijelite s 823 kilometara cesta, to je nekakvih pet tisuća eura po kilometru godišnje za upravljanje i održavanje tih cesta. Da bi mogli održavati ceste trebalo bi nam duplo više. Dakle, izračunati standard za fair održavanje jedne prosječne ceste, prosječnih tehničkih karakteristika i elemenata, negdje je oko 10 tisuća eura. Ali to je samo redovno održavanje.
PL: No povećava se broj vozila, a to znači i vaši prihodi…
– Kako smo rekli, mi po kilometru imamo dostupnih pet tisuća eura. No taj iznos zapravo pada. Naknada za ceste nije dizana, a troškovi održavanja rastu. Rast broja vozila nije uspio kompenzirati povećanje troškova. Nisam sretan zbog ovakvog povećanja prihoda koje imamo, te ukupne mase kumulativnog porasta broja vozila, zato što se u tom porastu broja vozila nalazi i puno kamiona, koji nam još dodatno, a pogotovo zadnjih nekoliko godina, dok imamo ove strateške projekte na području naše županije, ali i izvan, uništavaju prometnice. A da cijela priča bude još apsurdnija, svi ti kamioni koji su registrirani, primjerice, u Zagrebačkoj županiji, ili imate dosta kamiona i teretnih vozila koji su registrirani na Daruvar, ne povisuju prihode našeg ŽUC-a. Taj prihod ide u tu županiju gdje je registracija. Tako da nama ostaje uništena cesta bez prihoda.
PL: Dakle, ovi kamioni koje vidimo i koji rade na projektu izgradnje pruge naknadu plaćaju u Zagrebu?
– Govorimo o kamionima tvrtke Cengiz koja je registrirana u Zagrebu i to je prihod Grada Zagreba, čak ne niti Zagrebačke županije. Mi smo s tvrtkom Cengiz uspjeli napraviti ugovor o prekomjernoj uporabi. To je jedan institut koji nam omogućava Zakon o cestama. Ali isti nije definiran, jer nikad nije donesen pravilnik. Institut je definiran u Zakonu o cestama, rok za donijeti pravilnik bio je u roku šest mjeseci, a danas je prošlo 12 godina od toga. Nije definirano na temelju čega i po kojem bi se obračunu naplaćivala prekomjerna uporaba. To je kao da mašete s praznom puškom.
PL: Dakle, sad se čeka da se projekt dovrši i da se onda s turskom kompanijom nešto uspije ispregovarati?
– Ja se nadam. Radi se o ozbiljnoj kompaniji i vidimo da oni ozbiljno rade te smo do sada imali pozitivna iskustva. Oni su izrazito teški za pregovarati, ali kad jednom sklopite ugovor, onda se on i poštuje.
PL: Znači, naša županija, s obzirom na susjede, Varaždinsku ili Međimursku, ima puno više županijskih i lokalnih cesta?
– Mi kroz našu Udrugu županijskih uprava za ceste tu već godinama pokušavamo nešto promijeniti. Ali teško je promijeniti ako jedni iz toga imaju dobru poziciju. Imate situaciju da, primjerice, naša susjedna županija, moji dragi prijatelji iz ŽUC-a, imaju iste ili čak nešto veće prihode od naknada za ceste od nas, a imaju 450 kilometara cesta. Prihod po kilometru je duplo veći svih godina od osnivanja ŽUC-eva. Zamislite da je netko u poziciji dvadeset i nešto godina funkcionirati s duplo većim ili čak tri puta većim prihodima. Zato se mi još borimo s tim makadamskim cestama. Trudimo se iz ovog izvući maksimalno. Tu zaista moram naglasiti da gradovi i općine u tome pomažu.
PL: Kako ste zadovoljni s projektima aglomeracije koji idu prema kraju, a koji su imali jako velik utjecaj na stanje prometnica? Koprivnica je gotova, u Križevcima se, vidimo, još radi u punom tijeku, na đurđevačkoj strani se, također, radi. Tu je bilo jako puno trganja prometnica zbog polaganja infrastrukture.
– Ima nekih stvari koje smo sigurno mogli bolje. No baš smo svi zajedno, cijeli projekt, upali u jednu nepovoljnu situaciju s povećanjem cijena. Tu pokušavam razumjeti izvoditelje, koji su ušli u projekte aglomeracije pa su onda tu bili zastoji i traženja dodatnih plaćanja. Sve to skupa zbog raznih okolnosti jako dugo i predugo traje. Sad smo već s nekim projektima, s nekim cestama koje su raskopane, ušli u treću godinu. Kvaliteta života i prometovanja je u tom dijelu znatno narušena. Ljudi na neki način uništavaju svoju imovinu, ali i komociju. Što se tiče prometnica, mi ćemo tijekom sljedeće godine vidjeti što će biti s tim cestama. Napravili smo sve što smo mogli, izdali smo posebne uvijete. No to nije naš projekt. Mi smo samo dali svoje dvorište da neko gradi u njemu. Stvari se bliže kraju. Naša nekakva zadnja linija obrane su tehnički pregledi. Tu mi moramo reći ono što nama ne odgovara, što se mora popraviti. Iza toga slijedi uporabna dozvola.
FOTO Nikola Wolf
