Nedostatak domaćih radnika, upisne kvote za strukovna zanimanja, potrebe poslodavaca, uvoz strane radne snage, trendovi tržišta rada i kako u svemu tome posložiti balans, tema je koja se provlači već godinama. Na pitanje može li se školski sustav dovoljno brzo prilagoditi onome što poslodavci danas traže, Darko Špoljar, ravnatelj Strukovne škole Đurđevac, odgovara da može.
– Komuniciramo s poslodavcima i nastojimo što je moguće više prilagoditi nastavu i ishode učenja tome da učenici nakon što završe školu budu čim više pripremljeni za ono što ih čeka kad se zaposle – istaknuo je Špoljar koji smatra da se strukovna zanimanja sve više cijene, a glavna motivacija učenicima krije se u pitanju: „Mogu li si ja osigurati svoju životnu egzistenciju s tim poslom?“.
Na tom tragu razmišljanja je i Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Radnika, čija tvrtka zapošljava oko 30 posto uvozne radne snage; pritom ih je polovica iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a drugi dio dolazi najviše iz Uzbekistana i Egipta.
– Ti su se dečki pokazali dobrima, međutim sami ih moramo pronalaziti, snalazimo se preko agencija i zapravo smo prisiljeni ići u te države. Žele raditi, ovdje žive skromno i novac šalju svojim obiteljima. Cijenim to i poštujem – kazao je Habijanec i dodao da u njegovom sektoru najviše manjka građevinskih radnika, majstora, poslovođa, inženjera.
Gospodarstvo u problemu
– Mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje su malo korisne, gotovo ih ni ne vidimo, a pomogla bi i promidžba. HZZ bi trebao raditi promidžbu rada, kulture rada i deficitarnih zanimanja sa školskim sustavom. Primanja u građevinarstvu su kvalitetna i od njih se može dobro živjeti. Danas je teško pronaći zidare, tesare, strojare i to zato što se izgubila stara struktura ljudi koja je ostala od bivšeg školskog sustava. Primjerice, hrvatsko školstvo nema školu za poslovođe. Mi imamo poslovođe koje smo sami obučili. Djeca koja se dođu zaposliti ne znaju što je poduzeće ili plaća, da plaću treba zaraditi, ne znaju što je Zakon o radu, nemaju ni iskustva u radu, o zaštiti na radu, o radnim procesima, organizacijama, tehnologiji – objasnio je Habijanec koji smatra da su potrebe našeg gospodarstva iznad potreba onoga što školski sustav daje. Pritom je napomenuo da je premalo proizvodnih radnika, a previše društvenih djelatnosti, administracije, birokracije.
– U jako smo nepovoljnoj poziciji što se tiče omjera u strukturi gospodarstva. U trgovinama i drugim djelatnostima imamo više ljudi nego u proizvodnji. To se mora regulirati. S druge strane, vama danas kad dođe netko u kuću nešto raditi, vi ne znate koji je on majstor, koju kvalifikaciju ima. Je li to moguće? Školski sustav s HZZ-om i svima onima koji rade na tome, ide jako u krivu smjeru – smatra Habijanec. Mišljenja je da bi građevinska zanimanja mladima mogla postati jako zanimljiva uz dobru promidžbu.
– Ona su jedna od najskupljih i najbolje plaćenih u cijelom svijetu. Tu imate oko tridesetak djelatnosti, nisu to samo, kako mi kažemo, zidari. Ne, to su kvalitetni monteri i ljudi. Ako jedan čovjek dnevno upravlja s oplatnim sustavom koji vrijedi desetke tisuća eura, to znači da on mora imati i znanje i biti adekvatno plaćen za to. Mi još uvijek imamo negativnu percepciju, ali tu je upravo uloga HZZ-a da sa školstvom napravi kvalitetnu promidžbu – zaključio je Habijanec.
Preporuke HZZ-a
Što se pak tiče Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Vesna Kuterovac, predstojnica Područnog ureda Križevci je istaknula da su se aktivirali svi da strukovna zanimanja približe mladima.
– Obrtnička zanimanja postaju sve privlačnija jer mladi ljudi, ako dobiju informaciju iz relevantnih izvora, vide da se tu može vrlo brzo zaposliti, da se može ostvariti jako dobra karijera, da su primanja solidna, a isto tako tu su i mogućnosti pokretanja vlastitog posla. Važno je povezati interes s realnim mogućnostima, konkretno djeteta koje želi upisati određenu školu i potrebe na tržištu rada. Što se tiče poslodavaca, trebali bi iscrpiti mogućnosti zapošljavanja domaće radne snage – napomenula je te podsjetila i da HZZ izdaje preporuke na temelju kojih jedinice lokalne i regionalne samouprave dodjeljuju stipendije i formiraju upisne kvote.
FOTO ilustracija
