Hren je višegodišnja biljka poznata po svom snažnom mirisu i oštrom okusu koji se često koristi kao začin u raznim jelima. Iako se mnogima čini kao koristan dodatak vrtu zbog svojih ljekovitih svojstava i otpornosti, hren zapravo može predstavljati ozbiljan problem za vrt i tlo ako se ne kontrolira pravilno. Mnogi vrtlari ga posade misleći da će dobiti zdrav korijen za kućnu upotrebu, ali ubrzo otkriju da se hren širi brže nego što su očekivali i da ga je gotovo nemoguće potpuno ukloniti.
Jedan od glavnih razloga zašto nije dobro saditi hren izravno u vrt je njegovo izrazito snažno i razgranato korijenje. Hren razvija dubok korijen koji se grana u brojne tanke izdanke. Svaki, pa i najmanji komadić korijena koji ostane u zemlji nakon vađenja, ima sposobnost regeneracije i stvaranja nove biljke. To znači da se hren vrlo lako pretvara u invazivnu biljku koja se širi po cijelom vrtu, zauzima prostor i guši druge kulture. Nakon nekoliko sezona, vrt u kojem je posađen hren može postati gotovo nemoguće očistiti od njegovih korijena bez potpunog prekopavanja tla.
Osim što zauzima prostor, hren iscrpljuje tlo. Njegov korijen prodire duboko i crpi hranjive tvari, pa druge biljke koje rastu u njegovoj blizini često zaostaju u rastu. Budući da se širi podzemnim izdancima, može ugroziti povrće s plićim korijenom poput mrkve, luka, salate ili cikle. To ga čini nepoželjnim u klasičnom povrtnjaku jer narušava ravnotežu između biljaka i otežava održavanje gredica.
Još jedan problem s hrenom je što ga je teško iskorijeniti čak i ako se pokuša pažljivo iskopati. Njegov korijen se lako lomi, a i najmanji preostali dio može ponovno izrasti. Mnogi vrtlari pokušavaju ga suzbiti okopavanjem ili prekrivanjem tla, ali često bez uspjeha. U praksi se pokazalo da se hren ponaša poput korova, jednom kad se udomaći, teško ga je istjerati. To znači da ako se posadi na pogrešnom mjestu, vrt može izgubiti funkcionalnost za uzgoj drugih kultura na duže vrijeme.
FOTO arhiva
