Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Josip Đurić (76) iz Gornje Šume kraj Molvi prošlog se četvrtka zaputio staklaru u Đurđevac, a dok je čekao vrijeme je odlučio skratiti muvanjem po sajmu. Iako se otežano kreće i ima velikih problema s kukovima, ovaj 76-godišnjak vedroga je duha, a svoje zdravstvene probleme veže uz surove uvjete u Jugoslavenskoj narodnoj armiji otprije više od pola stoljeća.
– Trebao bih mijenjati kuk, ali baš mi se i neće. Najradije bih poslao nekoga umjesto mene na operacijski stol, no takvih baš i nema. Netko da legne umjesto mene, a ja da imam novi kuk. Probleme vučem još od davnih dana, a na njima mogu zahvaliti JNA i Titu –kazao je Đurić koji se prisjetio tih teških trenutaka prije više od pola stoljeća, kada mu je nepovratno stradalo zdravlje.
– Služio sam JNA u Beogradu i usred zime odlučili su nas deset dana poslati na vježbe u planine. Poslani smo na Homoljske planine uz samu granicu s Rumunjskom i tamo smo deset dana spavali na snijegu. Jednostavno je nemoguće opisati kako je to izgledalo i dan-danas mi nije jasno zašto su nas mlade vojnike poslali tamo. Svi smo se razboljeli – prisjetio se Đurić koji je, da situacija bude strašnija, na tu torturu poslan iako je u to vrijeme imao temperaturu i bolovao je od gripe.
– Nikoga nije zanimalo što sam bolestan. Kad smo se vratili s vježbi, dvadeset dana nisam mogao stati na noge koliko su bile smrznute i natekle. Iako je to bilo prije više od pola stoljeća, još uvijek promrznem kada se sjetim tih trenutaka. Bile su to nezamislive muke od kojih su ostale posljedice za cijeli život, a što sam stariji osjećam ih sve više. Naravno da je tu i godina proizvodnje, ali da nisam morao spavati u snijegu u prokletoj JNA, siguran sam da bih bio puno zdraviji – zaključio je umirovljenik iz Gornje Šume koji se čitav život bavio poljoprivredom, a danas se teško kreće i nigdje ne može bez štake.
FOTO Nikola Wolf
