piše: Stjepko Gambiroža
Ponekad je jako zanimljivo s vremenskom distancom promatrati određene događaje. Recimo pobjednički govor bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je u slavljeničkom zanosu početkom siječnja 2015. godine rekla da će „Hrvatska biti među najrazvijenijim i najprosperitetnijim zemljama svijeta“. Istina, rekla je gospođa predsjednica tada i da se „HDZ pod predsjednikom Karamarkom očistio od korupcije u zadnje dvije godine“, a pet godina kasnije rekla je da će „Hrvati raditi od kuće za 8.000 eura jer ima dogovor s nekim državama da Hrvati odu tamo na obuku“.
No, ovaj puta ćemo ove dvije posljednje izjave ostaviti sa strane, možda za potrebe nekog drugog članka, a umjesto toga ćemo se pozabaviti onom prvom, koja se prije nekoliko dana zaista pokazala proročanskom. Jer kako drukčije nazvati državu čiji porezni obveznici plaćaju nešto više od 850 tisuća eura za repatrijacijske letove svojih državljana iz zemalja Bliskog istoka nakon nažalost i dalje aktualnih ratnih zbivanja, nego potez jedne od najrazvijenijih i najprosperitetnijih država svijeta. I dok smo svi mi porezni obveznici pa i oni koji rintaju za minimalac „častili“ povratničkim letom društvo koje se zateklo u Dubaiju, Abu Dabiju ili kako se već zovu ti moderni velegradovi iznikli na mjestima gdje je samo koje desetljeće ranije bila pustinja, one zaostale, siromašne i neprosperitetne zemlje te su repatrijacijske letove svojim državljanima – naplatile!
Jedna Republika Irska, zemlja tako zaostala da se ljudi i dalje iz nje iseljavaju svakog ljeta kad zakaže sezona krumpira, također je svojim građanima organizirala čarter letove. No, ta sirotinja od države je mjesto u avionu naplaćivala oko 800 eura odraslim osobama dok su djeca letjela besplatno. Što tek reći za Švedsku, tu bijedu s krajnjeg sjevera Europe, koja je očito u teškoj financijskoj krizi pa je svojim državljanima let iz Dubaija do Stockholma naplatila 1.100 eura po odraslom i 850 eura po djetetu. I to na prilično nemilosrdan način, tko nije platio odmah, ostao je bez mjesta u avionu. Danska i Norveška dugo su kroz povijest bile u personalnoj uniji pa i ne čudi da su svojim povratnicima iz Dubaija povratak naplaćivale identičnih tisuću eura. Što tek reći za Finsku, državu koja je već osam godina za redom rangirana kao zemlja čiji su stanovnici najsretniji i najzadovoljniji svojim životima. Te ljubitelje alkohola i Heavy Metala vjerojatno iz takta nije izbacila ni spoznaja da im je njihova Vlada evakuacijski let iz Omana za Helsinki pokušala naplatiti čak 2.300 eura po osobi da bi kasnije tu cifru spustila na 1.230 eura. Belgija i Nizozemska su let svojim građanima naplaćivale po 600 eura, Njemačka 500, Estonija 400, Latvija 350, iako je jasno da su sami troškovi putovanja bili puno veći. No, te zaostale zemlje ipak su svojim građanima koji su se zatekli u tim do jučer rajevima za okidanje selfija, a trenutačno opasnim zonama, naplatile barem dio troškova leta.
Nije Hrvatska jedina koja se uspjela ugurati u krug najrazvijenijih po ovom pitanju jer isto su učinile i recimo Srbija, Bosna i Hercegovina i Slovenija. I naše susjedne zemlje „častile“ su povratničkim letom kući svoje građane, bilo da su se oni na Bliskom istoku zatekli kao turisti ili ondje već neko vrijeme nešto rade. I zasigurno zarađuju bolje od velike većine onih koji su im platili taj evakuacijski čarter let, odnosno hrvatskih poreznih obveznika. No, tih oko 850 tisuća eura koliko smo platili čarter letove s Bliskog istoka za Zagreb zapravo su ništa u odnosu na ono što ćemo svi mi platiti MOL-u. Iako su hrvatski sudovi utvrdili da su Mađari upravljačka prava nad INA-om stekli korupcijom, međunarodni arbitražni sud je proteklih dana odlučio da Hrvatska odnosno svi mi ovdašnji porezni obveznici istom tom MOL-u moramo isplatiti ukupno 236 milijuna dolara. Dvije stotine trideset i šest milijuna, da imamo sada i slovima, ali nije to sve.
Hrvatska je prošle godine izgubila i spor protiv francuske banke Societe Generale kojoj mora isplatiti 17,5 milijuna eura s kamatama, a država je prije nekoliko godina izgubila i spor protiv vlasnika tvrtke Gavrilović kojem je morala platiti 14 milijuna eura. Tako da zapravo možda i nije loše da je država „častila“ povratnike iz Dubaija jer da su morali sami platiti put pa da su kasnije odlučili pokrenuti neki spor ili arbitražu, zasigurno bi dobili pa bismo im morali platiti vjerojatno još deset puta više.
