piše: Stjepko Gambiroža
Postoji onaj prosti, ali nadasve istiniti aforizam koji kaže da se bolje roditi bez one stvari, nego bez sreće jer ako imaš sreće možda ti izraste i ona stvar. Nešto slično moglo bi se upotrijebiti i na primjeru turizma, jer dok se ovdje svim silama moraš truditi kako bi doveo jednog ili dvojicu furešta, dolje na more dolaze oni bez da ih i pozoveš. Zanimljiva je ta igra sudbine jer prije samo nekoliko generacija, tradicija je u Dalmaciji bila takva da su prilikom nasljeđivanja sinovi obično dobivali plodnu zemlju negdje u unutrašnjosti dok bi kćeri dobivale parcele na bezveznim lokacijama negdje uz more.
A sve se eto u tih samo dvije ili tri generacije preokrene pa sada te bezvezne, neplodne krševite lokacije uz more vrijede više od onih plodnih koje su ćaće svojim sinovima ostavili da ih obrađuju. I k tome na njima, nakon što podigneš poneki apartman, ne moraš više ništa raditi, a parica sama od sebe kapa. Tako se na tim lokacijama uz more ti kao turistički djelatnik baš i ne moraš pretrgnuti od posla jer ti već po inerciji stižu turisti, ponekad i više nego što ih pojedina lokacija može primiti pa ti je jedini posao ponekad galamiti „Ajde biži ća, đava te odnija!“. S druge strane, u ovim našim kontinentalnim podnebljima samo što još nismo počeli plaćati ljudima kako bi počeli dolaziti na ova podneblja.
Kako bi odvratili divljanje stranih turista, tih pijanih horda koje mrzimo iz dna duše, ali ih toleriramo jer nam ostavljaju novac i bili bismo najsretniji da uopće ne dođu, nego da samo pošalju pare, na pojedinim lokacijama uz more uvodi se zabrana prodaje alkohola u trgovinama poslije 20 sati navečer. Ta zabrana trebala bi trajati do jutra, a jedinicama lokalne samouprave dana je mogućnost da same odluče hoće li primjenjivati te nove odrednice usađene u zakone u trgovini. Tako će općine i gradovi same moći odlučivati hoće li dućani i po noći smjeti prodavati alkoholna pića ili će na frižidere s pivima s mrakom biti postavljeni lanci i katanci.
– To je prvenstveno radi zdravlja naših građana, osobito djece i mladih – pomalo cinično je objasnio vrli ministar, a baš me zanima što će po pitanju tih zakonskih odredbi odlučiti naše općine u kojima dućani uglavnom i rade taman negdje do osam sati navečer.
Ispada tako da ministar koji, da budemo iskreni, baš i ne izgleda kao da osobito brine za vlastito zdravlje, no tko sam ja da mu sudim jer se također ne mogu pohvaliti istim, potiče ono što se u narodu naziva „Daydrinking“ iliti opijanje tijekom dana. Jedan moj poznanik još je davno došao do zaključka da po noći zapravo piju samo amateri dok se profesionalci drže dana, Jer kada piješ preko dana, tada imaš dovoljno vremena za naspavati se i sljedećeg jutra si oran i svjež kao jutarnja rosa, a svi mi dobro znamo što se može dogoditi ako ozbiljno zabrazdiš tijekom noći. Pogotovo u ovim godinama koje se više ne mogu opisati kao mladost. Pa treba ti dva, tri dana da se vratiš u normalan bioritam, a prvog dana imaš osjećaj kao da si prehodao infarkt.
Također, naš ministar je zaboravio da su naši ljudi koji se okupljaju i piju pred dućanima izrazito mudri. Imaju oni iznimno razvijenu onu uličnu inteligenciju, sposobnost dedukcije i snalaženja u nepredviđenim situacijama, lukavstvo na kojem bi im pozavidjele i lisice. Što ako oni recimo u trgovini koja radi poslije 20 sati, nekoliko minuta prije tog kritičnog trenutka odluče kupiti nekoliko posljednjih rundi i ostaviti ih recimo da se hlade u frižideru sa sokićima pa ih potom pokupe kako im ustrebaju. Dosjetio sam se, eto, toga bez da sam puno razmišljao i već sam uspio pronaći rupu u toj zakonskoj odredbi koja se vrlo lako zaobiđe, a što će tek smisliti genijalni um čovjeka koji ima više desetljeća iskustva ispijanja piva pred dućanom.
Nastavlja se tako naša Vlada baviti s glupostima. Nakon objašnjavanja kako bi nam bilo najpraktičnije i najjednostavnije da sami pečemo kiflice, papagajskog ponavljanja mantre da nikad nismo živjeli bolje i da nas trenuci dijele od toga da postanemo Švicarska, sada se na mala vrata uvodi neka vrsta prohibicije.
