piše: Stjepko Gambiroža
Posljednjih godina sve češće možemo čuti frazu kako je ta dekadentna zapadna, europska kultura na rubu propasti. Razni populisti i konzervativci kukaju da zapad propada jer se odrekao tradicionalnih kršćanskih vrijednosti. Stalno slušamo bizarne priče o tome kako samo što nije prošla nekakva uredba po kojoj će djeca sama moći birati kojeg su spola, da više neće biti mame i tate, tek roditelj jedan i roditelj dva, kao i da je velika vjerojatnost da će nas neki nezapadnjak silovati kada po noći izađemo iz kuće.
Ti prokleti liberali su, eto, uništili tu rajsku zapadnu civilizaciju koja se izgrađivala stoljećima, gomilala bogatstvo i u kojoj su ljudi generacijama živjeli kao bubrezi u loju, štono bi se reklo. Demokracija je neuspjeli eksperiment, možemo slušati i čitati, a kao da je sve više onih koji zagovaraju nekakve totalitarne režime, s vladarima čvrste ruke koji drže red i brižno čuvaju neke svoje vrijednosti koje su najblaže rečeno upitne. No, premda su ti kritičari zapada, koji svakako ima svojih problema, sve glasniji, sumnjam da ste igdje uspjeli pročitati članak o tome kako se neki od tih apologeta sunovrata zapadne civilizacije iz bunta preselio, recimo, u Rusiju. Ili možda u Venezuelu (osim Siniše Vuce), Turkmenistan ili Afganistan i Sjevernu Koreju.
Bilo bi nekako logično za pretpostaviti da ako se život na zapadu baš tako srozao, da su svi ti mislioci ili barem neki od njih utočište od svih tih modernih zala pronašli negdje u Bangladešu, Eritreji ili barem u Saudijskoj Arabiji, ali ne sjećam se baš da sam negdje naletio na članak o poznatom kritičaru zapada koji je novi dom pronašao u bespućima slobode Sudana, Salvadora ili Bjelorusije. Mogli bismo zato reći da su mnogi od tih kritičara pravi farizeji jer dok hvale razne autokratske režime, pljuju po zapadnim vrijednostima koja su im omogućile da izraze svoje mišljenje. Koje nekome može biti neizmjerno glupo, baš kao što će se nekom od vas činiti ovaj moj ekspoze, no na tom trulom zapadu nikome se baš ništa neće dogoditi ako će nešto kritično napisati o vlasti ili o nekim fenomenima koji ga smetaju. Neka probaju zato preseliti u Rusiju, Saudijsku Arabiju pa i Kinu i neka tamo na društvenim mrežama ili u novinama kritiziraju vlast pa da vidimo što će im se dogoditi i kako će se provesti.
Zanimljivo istraživanje o stanju demokracije u svijetu provelo je ove godine sveučilište u švedskom gradu Göteborgu, a ono pokazuje da se lani prvi puta nakon više godina dogodilo da u svijetu imamo više autokratskih režima, nego klasičnih demokracija. Isto istraživanje je pokazalo da gotovo tri od četiri osobe na svijetu ili preciznije njih 72 posto danas žive u nekoj vrsti autokratskog režima što je najviše od 1978. godine! Istovremeno, tek 12 posto svjetskog stanovništva živi u pravim, liberalnim demokratskim društvima što znači da tek oko 900 milijuna ljudi uživa u stvarnoj slobodi. I to je najniža razina u posljednjih pola stoljeća.
Ispada tako da i neće biti potrebno seliti u Rusiju kako bi se uživalo u povratku tradicionalnih vrijednosti poput smrtne kazne, potpune cenzure, prisilne regrutacije i u kojoj se zazivaju patriotizam, pravoslavlje i obrana konzervativnog poretka protiv liberalnog globalizma, a sve zapravo u službi autokratskog režima i vladara kojeg se ne može smijeniti. Čini se da sve te vrijednosti koje posljednjih godina stižu s istoka zvuče primamljivo i mnogim populistima iz naših sokaka. Samo riječ pravoslavlje zamijenite s katoličanstvom i dobit ćete vrlo blisku sliku onoga što se sve brže valja iza brda i u nas, no ostaje se za nadati da nismo baš tako glupi pa da zagrizemo tu udicu.
