Koliko vremena dnevno provodimo pred ekranima? I koliko toga vremena otpada na beskonačno „scrollanje“ vijesti, najčešće onih loših? O toj sve prisutnijoj navici tzv. doomscrollingu govorilo se u emisiji „Zajedno do zdravlja“ na RKC-u, u razgovoru Jasmine Škvorc s psihologinjom i psihoterapeutkinjom Ninom Hrenić. Pojam „doomscrolling“ pojavio se 2020. godine, tijekom pandemije, no, ta navika i nakon pandemije nije nestala, nego se, čini se, dodatno proširila. Riječ je o pretjeranom konzumiranju medijskih sadržaja i društvenih mreža u potrazi za informacijama o negativnim događajima ratovima, političkim krizama, nasilju ili katastrofama.
– Sve što unosimo u sebe djeluje na naše zdravlje, bilo da je riječ o hrani, zraku ili informacijama. Mentalno zdravlje dio je ukupnog zdravlja. Kao što pazimo što jedemo i kakav zrak dišemo, jednako je važno filtrirati što čitamo i čime punimo vlastiti um – istaknula je Hrenić te doomscrolling usporedila s unosom štetnih tvari u organizam. Ako tijelo dugoročno izlažemo lošoj hrani ili zagađenju, razboljet ćemo se. Slično je i s umom ako ga neprestano „hranimo“ negativnim sadržajima, to će se odraziti na raspoloženje, ponašanje, pa i fiziologiju.
– Evolucijski gledano, čovjek je programiran da brže uočava opasnost nego ljepotu. Uočiti prijetnju značilo je preživjeti. Zato negativne informacije „iskaču“ i lakše zadržavaju našu pažnju. Tu sklonost dodatno pojačavaju algoritmi društvenih mreža, a ono što pretražujemo, to ćemo dobivati još više – rekla je psihologinja. Problem nastaje kada takva selektivna pažnja počne iskrivljavati našu percepciju stvarnosti. U svijetu se istodobno događaju dobre, loše i neutralne stvari. No, ako smo stalno izloženi isključivo lošima, stječe se dojam da je svijet beznadno mjesto. Posljedice mogu biti tjeskoba, pesimizam pa čak i depresivni simptomi.
– Naš mozak ne razlikuje stvarnu prijetnju od one o kojoj čitamo i koju zamišljamo. Fiziološka reakcija je ista. Možemo ležati u sigurnosti vlastitog doma, ali dok čitamo o ratovima i nasilju, tijelo reagira kao da je ugroženo – pojasnila je Hrenić. Posebno je štetno pretraživanje vijesti prije spavanja ili odmah nakon buđenja. Izloženost plavom svjetlu ekrana ometa lučenje melatonina i narušava san, a negativne informacije dodatno podižu razinu stresa. Kako prepoznati da smo prešli granicu? Ako smo iscrpljeni, razdražljivi, bezvoljni, a sate provodimo na društvenim mrežama, vrijeme je za „stop“. Ključni prvi korak je osvještavanje, odnosno povezivanje vlastitog raspoloženja s navikama konzumiranja sadržaja. Rješenje nije potpuno izbjegavanje informacija, nego pronalazak ravnoteže. Važno je procijeniti koliko je neka vijest doista relevantna za naš život i možemo li na nju utjecati. Kao učinkovite protuteže Hrenić je navela boravak u prirodi, kretanje i stvarne socijalne kontakte. Ako nas iscrpljuje sjedenje i gledanje u ekran, odmor je šetnja, razgovor, fizička aktivnost ili jednostavno miran pogled na zelenilo. Tehnologija sama po sebi nije neprijatelj, ona je alat. No način na koji je koristimo može imati snažan utjecaj na naše mentalno zdravlje.
FOTO ilustracija
