Piše dr. Ivo Belan
Buka – neželjeni ili štetni zvukovi – jedno je od najprodornijih zagađenja današnjeg svijeta. Prema jednoj procjeni, kad bi svatko u SAD-u spavao uz otvoren prozor svoje spavaće sobe, barem pet milijuna ljudi probudilo bi se svako jutro zbog trešnje i tutnjave uzrokovane letom aviona i 17 milijuna zbog buke od prometa. Riziku oštećenja sluha izloženi su i publika na zaglušujućim sportskim stadionima, članovi bendova, posjetioci disko-klubova itd.
Buka ulazi u uši u vidu snažnih valova mehaničke energije. Jedinica mjere za intenzitet zvuka je decibel. Običan razgovor ima jačinu 60 decibela; dječje vrištanje oko 90 decibela.
Dugotrajno izlaganje buci od 85 ili više decibela ili mnogo kraće izlaganje iznimno intenzivnoj buci – kao što su zvučni valovi od 140 decibela nakon pucnja pištolja ili puške u blizini uha – može nepopravljivo oštetiti unutarnje uho. Audiolozi predviđaju da će, ako se ne poduzmu preventivne mjere protiv buke, približno isti broj ljudi nositi slušne aparate kao i oni koji nose kontaktne leće.
Mnogi ljudi misli da je lošiji sluh neizbježni dio starenja. Međutim, ispitivanja pokazuju da su oni koji žive u okolini s malo buke skloni vrlo malom gubitku sluha u staroj dobi. U bučnim industrijskim zemljama čak i mladi ljudi pate od oštećenja sluha. Jedno istraživanje obavljeno na sveučilištu Tennessee, u Knoxvilleu, otkrilo je da šest od svakih deset brucoša ima oštećenje sluha tipično za starije ljude. Rock-glazba jedan je od uzroka. Buka u salama gdje se održavaju rock-koncerti ili ona u disko-klubovima može lako prekoračiti 120 decibela, što je otprilike razina glasnosti sirene u zračnoj uzbuni. Također, zaglušujuća buka portabl stereo radija ili onih u automobilima predstavlja opasnost za naš sluh. Opasnosti od oštećenja sluha izloženi su ljudi koji stanuju u blizini aerodroma.
Bez obzira na dob, osobe koje moraju trpjeti bučnu okolinu mogu biti izložene većem riziku nego što su samo njihove uši. Studije su pokazale da oni mogu češće patiti i od povećanih razina kolesterola u krvi, čira na želucu ili dvanaesniku, povišenom krvnom tlaku i poremetnji u srčanom ritmu, nego ljudi koji žive i rade u tišem, mirnijem okolišu.
Buka koja traje satima može uzrokovati stres, umor, otežano disanje i poremećen san. Zanimljivo, ako osoba uz buku, kojoj je izložena, još konzumira i alkohol, može “zaraditi” doživotno oštećenje sluha.
Na tržištu se već duže vrijeme nalaze razne tehničke naprave koje se stavljaju na uši radi zaštite od buke. Te naprave koriste posebno piloti aviona i helikoptera, radnici u blizini jako bučnih strojeva, itd.
Premda će bliska budućnost sigurno donijeti nove tehnologije u borbi protiv buke, ipak već danas možemo poduzeti neke korake kako bismo olakšali situaciju:
1. Koliko je god to moguće, zaštitite svoj dom od buke. Tvrde površine – pod od emajliranih pločica, goli zidovi, zrcala – odzvanjaju i pojačavaju buku. Uputno je upotrijebiti draperije, tepihe i masivni namještaj kako bi “upili” zvukove. Ispod stroja za pranje rublja i drugih bučnih kućnih aparata dobro je staviti gumene podloške. Oni koji imaju kuću mogu je okružiti lisnatim drvećem ili grmljem u visini prozora kako bi apsorbirali vanjsku buku, a mogu i začepiti pukotine oko prozora i vrata.
2. Kad ste odjednom izloženi jakoj buci, neka vam ne bude neugodno začepiti uši prstima. Kad upotrebljavate bučne alate (npr. snažne pile, itd.), nabavite si čepiće za uši.
3. Zahtijevajte i propagirajte tišinu. Ne biti izložen prekomjernoj buci trebalo bi biti građansko pravo. Danas mnogi veliki gradovi imaju razrađene pravilnike o dopuštenoj jačini buke. Samo u Americi tijekom zadnjih deset godina zahtjevi za odštetu zbog oštećenja sluha na radnom mjestu ili za vrijeme služenja u vojsci dosegli su sumu od dvije milijarde dolara.
4. Osigurajte si prostor tišine. Stvorite si utočište od buke za koje drugi znaju da u njemu ne očekujete agresiju jakih i nepoželjnih zvukova. Odredite si redovno vrijeme kad ćete uživati u svojoj tihoj oazi. Uskoro ćete otkriti da je tišina zlatna.
