U obitelji Baran iz Koprivnice karting nije samo sport, već način života koji se prenosi s koljena na koljeno. Djed Darko, otac Ivan, predsjednik Karting kluba 707, i sedmogodišnji Filip zajedno ispisuju priču o ustrajnosti, brzini i obiteljskoj predanosti na stazi. Gotovo pola stoljeća dijeli prva natjecanja od najstarijeg do najmlađeg kartingaša u obitelji, no zajednička im je želja za borbom i osjećaj slobode kad sjednu za volan. Tako je protekloga vikenda, na utrci 3. Nagrada Općine Drnje, obiteljska priča dobila novo poglavlje. Filip se borio za pobjedu, a djed Darko i otac Ivan nisu skrivali ponos.
– Praćenje unukova nastupa ispunjava me jednakim zadovoljstvom i uzbuđenjem kao i kad sam vozio vlastite utrke – priznao je Darko s kojim je obitelj Baran počela ispisivati svoju karting priču. Prve utrke Darko je počeo voziti 1978. godine, među prvima u Hrvatskoj iznajmljivao je kartinge na današnjem prostoru HAK-a i na Šoderici, a bio je viceprvak Jugoslavije. Sin Ivan naslijedio je ljubav od tate i prvi put sjeo u karting s tek napunjenih pet godina.
– Sjećam se kao da je bilo danas. Za moj peti rođendan kod kuće me dočekao moj prvi karting – prisjetio se Ivan koji je krenuo voziti utrke i redati uspjeh za uspjehom. Prvak Hrvatske prvi je puta postao 1994. kad je imao 11 godina. Prvak je bio i 1998. godine, a najuspješnija za njegovu karijeru bila je 1999. godina, kada je ponovno postao prvak Hrvatske te osvajač Kupa Hrvatske i Slovenije. Te je godine proglašen najboljim kartingašem u Hrvatskoj. Ivan je nakon kartinga krenuo u automobilizam i vozio je Škoda Fabia cup gdje uspjeh nije izostao te je 2006. po četvrti put postao prvak Hrvatske. Prekretnica u Ivanovoj vozačkoj karijeri dogodila se u Clio kupu, kada je doživio nesreću upravo s automobilom koji je nosio broj 707. Bio je to kraj njegove natjecateljske karijere, ali ne i kraj njegove prisutnosti u svijetu brzine.
– Simbolički, broj 707 nije otišao u zaborav, nego sam ga upravo zadržao kao trajni znak identiteta kada sam godinama kasnije odlučio pokrenuti vlastiti karting projekt. Nakon završetka fakulteta i prvog zaposlenja, tijekom ljetnih mjeseci počeo sam iznajmljivati kartinge na moru, iako sam to privremeno pauzirao zbog rođenja kćeri Nore – ispričao nam je Ivan kojeg strast prema kartingu nije napustila. Prije 11 godina krenuo je u osnivanje kluba Karting box 707 koji je danas itekako prepoznatljiv u domaćem karting sportu. Treću generaciju nastavlja njegov sedmogodišnji sin Filip, koji se, kao i Ivan, „rodio“ uz karting.
– To je bio očekivan slijed događaja, ali sam rekao da ću jednaku šansu dati i Filipu i kćeri Nori. Ona nikada nije pokazala interes za karting, a on se odmah zaludio utrkama i autima – ispričao nam je Ivan koji je siguran da postoji nešto posebno u toj ljubavi koja se prenosi generacijski.
– Filip me iz utrke u utrku iznenađuje s borbenošću i srčanošću. U maloj klasi koju vozi, klincima je problem preticati, ali u njega je usađen taj duh i on to odrađuje bez problema – rekao je Ivan. Filip, dodao je, ima i majčinu potpunu podršku, a svjestan je da bez čvrste obiteljske podrške i razumijevanja, ozbiljno bavljenje ovakvim sportom ne bi bilo moguće.
– Najteže je biti i otac i trener. Ponekad morate povisiti ton, ali ne kao roditelj, nego kao trener, a dijete to teško razlikuje. Nije isto kada mu nešto govori netko treći, s većim autoritetom, nego kad to dolazi od oca. Tu je i djed, on nam često pomaže kao tehnička podrška. No bez obzira na sve, ne prisiljavamo ga da odraste u kartingu. Ima našu podršku, što god odlučio za svoju budućnost. Ono što već sad možemo reći – karting je način života u kojem se naša obitelj pronašla – zaključio je Ivan Baran.
FOTO Nikola Wolf
