Da je kratak put od amaterizma do profesionalizma dokazao nam je Mateo Kocijan, 28-godišnji mladić iz Sigeca čija bi karijera mogla poslužiti kao scenarij za snimanje filma. Naime, do prije dvije godine igrao je po županijskim i međužupanijskim ligama te odrađivao redoviti posao u Podravki, a onda je „preko noći“ svanuo u prvoj momčadi Slavena, zaigrao prvoligaški nogomet, zabio neke važne golove i u konačnici se transferirao u inozemstvo, zarađujući, pritom, solidan novac. Put je to na kojem mu mnogi zavide i koji dokazuje da se upornost, zalaganje, borba i posvećenost uvijek isplate.
Danas je Mateo član albanskog Partizanija, kluba u koji ga je doveo Zoran Zekić. Tek što je došao postao je prvotimac i igrao europske kvalifikacije, a na kraju im je malo nedostajalo da uđu u grupnu fazu Konferencijske lige koju igra Dinamo. Zanimljivo, u tome ih je spriječila Astana, klub iz Kazahstana s kojim je Dinamo u grupi, a koji je od Partizanija bio bolji za jedan gol. Kocijan je u svim tim utakmicama bio nezamjenjiv, no posljednjih mjesec dana nema ga u sastavu. Probleme mu stvara tetiva, koja se upalila, kako kaže, zbog konstantnog igranja na umjetnom terenu. Štoviše, jedno vrijeme igrao je i s takvom dijagnozom, no u klubu su shvatili da je bolje poštedjeti ga napora kako bi se u potpunosti oporavio.
Taj višak vremena Sigečanin koji je bio ljubimac koprivničke publike, a kojeg je Zekić jednom prilikom prozvao i podravskim bećarom, odlučio je podijeliti s čitateljima Podravskog lista. Kroz razgovor nas je upoznao s tamošnjim klubom, ligom i financijskim uvjetima, prisjetio se svega što mu se događalo u protekle dvije godine, a i otkrio nam je žali li za odlaskom iz Podravine i matičnog mu prvoligaškog kluba.
PL: Bio si jedan od domaćih, publika te voljela, tek si proigrao, a onda i otišao. Mnoge je taj odlazak iznenadio, je li i tebe?
Definitivno. Tek sam se u drugoj sezoni u Slavenu opustio i pružio neke dobre igre. Bolje nego sam očekivao i bio sam zadovoljan. Da sam ostao, mislim da bi sve to bilo još i bolje, a onda se dogodio taj transfer koji je iznenadio sve pa tako i mene. Nisam ga očekivao, iako smo imali jako dobru sezonu, čak smo se veći dio borili i za Europu, a sve je to netko vjerojatno vidio i došlo je do transfera.
PL: Navodno je bilo još ponuda, otkud baš Albanija i Tirana? Možemo pretpostaviti da je Zekić odigrao glavnu ulogu?
Pa da, bilo je nekih ponuda, ali koliko su one bile iskrene ne znam, jer se radilo više-manje o obećanjima. Jedna je bila službena, a onda se nakon nekog vremena pojavila ta ponuda iz Albanije, za koju sam slučajno saznao. Na kraju se ispostavilo da je priča istinita i ozbiljna, trener me kontaktirao, pričali smo o svemu i ponuda mi je postala primamljiva. Ne samo zbog Europe, koju je Partizani igrao, već i zbog Zekića, koji me poznavao i znao kako radim. Bio je to moj prvi transfer pa sam se vodio varijantom da mi bude lakše, da barem nekog poznam, a to je bio upravo Zekić.
PL: Zekić te često hvalio i u Koprivnici, promovirao te i kroz ekipu i možemo pretpostaviti da ste u dobrim odnosima. Je li te ‘pogodio’ njegov odlazak iz Albanije?
Uvijek smo imali korektan odnos i mislim o njemu sve najbolje. On je pričao, ja sam radio i nikad nije bilo nekih rasprava ni razgovora. Kada je otišao iz Albanije, to me definitivno pogodilo. Nadao sam se da će duže potrajati, što zbog mene, što zbog drugih stvari vezanih uz klub, ali s druge strane, drago mi je jer je otišao u svoj klub. Čim su počele kružiti priče oko povratka u Osijek, vidio sam po njemu da je to to, da ga vuče nazad, a vidi se i po utakmicama da taj klub doživljava na drugačiji način. Kažem, drago mi je da se tako odigralo, iako sam ja tu bio na gubitku.
PL: Jednom prilikom je u Koprivnici rekao da si ti pravi podravski bećar i da takve igrače obožava jer ga podsjećaju na njega samog. Jesi li ti podravski bećar, kako gledaš na tu izjavu?
Iskreno, ne znam da je to rekao, ali drago mi je i mogu se složiti s time. Živio sam i prije profesionalnog nogometa, živim i sad. Istina, izlazaka je manje, to mi ne dopuštaju obaveze, ali da su se neke važne pobjede uvijek znale dobro proslaviti, to stoji i to ne skrivam. Volim se družiti s prijateljima i mislim da u tome nema ničeg lošeg.
PL: Vratimo se na Albaniju. Kako si se snašao u metropoli, kakav je život u Tirani?
Dok sam došao, ostao sam ugodno iznenađen. Tirana je super, definitivno kao naš Zagreb, možda malo manja pa je sve nekako nakrcano, ali promet je ludilo, to je najveći problem. Sve ostalo je super, ima svega, svatko će naći nešto za sebe, ima i puno turista i što se toga tiče, nisam pogriješio u odabiru destinacije.
PL: Jedini si u klubu s našeg govornog područja, je li to problem? Imaš li društvo tamo?
Stoji da bi bilo lakše da je ovdje još netko iz Hrvatske ili neke susjedne zemlje, ali kako je tako je. Imam dvojicu, trojicu suigrača koji dosta dobro pričaju hrvatski pa se i s njima nekako najviše družim. Sve ostalo je na engleskom jeziku, ali OK je, tako je to u profesionalnom sportu.
PL: Kakav je klub Partizani? Borite se za prvo mjesto, koje je i cilj. Odmah po dolasku igrao si i Europu. Kakav je, recimo, u usporedbi sa Slavenom?
Ciljevi su postavljeni visoko i žele ponoviti prošlogodišnji uspjeh, odnosno obraniti prvo mjesto i igrati Europu, što zasad ide u dobrom smjeru. Što se tiče Slavena, teško mi je to uspoređivati, ali najveća prednost je to što Partizani imaju navijače i oni su velika podrška u svakoj utakmici. Rekao bih da to često najviše fali Slavenu, jer dok nema vjernih navijača, onda su uglavnom čuju samo kritike, čemu su Podravci itekako skloni. Uvijek se pokušava izvući nešto negativno. Toga tu nema.
PL: A kakva je albanska liga u usporedbi s hrvatskom? Infrastruktura, stadioni, travnjaci?
Što se tiče lige, ona je iznenađujuće dobra. Nema velike četvorke kao u našoj ligi, ali nikad niste sigurni da ćete dobiti zadnjeg na ljestvici, to je velika borba do zadnje minute i ima baš puno podjednakih ekipa, što se vidi i po rezultatima, odnosno ljestvici. Danas igrate protiv predzadnjeg, za dva tjedna taj će klub biti četvrti, a to najbolje govori koliko je liga podjednaka. Kvaliteta je dobra, ima odličnih individualaca, a možda bi se više moralo raditi na taktici. Jasno, oni najbolji ovdje ne mogu se mjeriti s Dinamom i Hajdukom, ali mimo toga liga je vrlo zanimljiva. Kada je, pak, u pitanju infrastruktura, mislim da tu malo kasne, ali trenutno se dosta toga gradi pa se puno igra na nacionalnom stadionu, koji je odličan, ili, pak, kod nas, što meni ne odgovara, jer je umjetna trava. Sve u svemu, malo kasne za našom ligom, ali ne sumnjam da s vremenom sve bude došlo na svoje, jer se radi na tome. Eto, i moj klub radi kamp s tri, četiri prirodna terena i samo je pitanje vremena kad će sve biti otvoreno.
PL: Rekao je jednom Zekić da Slaven više ne može dovoditi igrače iz Albanije jer su tamo plaće veće i bolji financijski uvjeti. Je li to istina, jesi li ti zadovoljan onime što imaš?
Iskreno, financije su i bile glavni razlog mog odlaska iz Slavena, jer to mi je možda bio i zadnji vlak da se nešto osigura i zaradi. Mogu reći da sam s te financijske strane zadovoljan, sve je uredno i na vrijeme i dosad se nisam susretao s nikakvim problemima. Razgovarajući sa suigračima, čujem da ima klubova koji plaćaju još više tako da se u Albaniji definitivno može zaraditi. Mislim da to nije u rangu naše top četvorke, ali mišljenja sam da ostali teško mogu parirati iznosima u Albaniji.
PL: Kakvi su planovi, do kad si ugovorom vezan za Partizani?
Planove trenutno nemam. Ovdje sam i posvećen sam klubu, ugovor me s Partizanima veže još godinu i pol dana i o odlasku ću razmišljati tek ako se pojavi neka bolja ponuda. Ali kažem, nigdje mi se ne žuri i s te strane sam miran. Nije da mi nešto viši nad glavom.
PL: Hajdemo se malo vratiti u prošlost. Je li ti žao što si otišao iz Slavena? Bi li se sad vratio da možeš?
Pa bilo mi je teško, jer Slaven je moj klub i doživljavao sam ga na drugačiji način nego što doživljavam Partizani. Nisam s nikim imao nikakvih problema, iza mene je bila dobra sezona i sukladno tome bilo mi je žao. Bilo mi je i teško otići od kuće, među strance i u stranu državu, sve to bila je velika razlika, ali kako je tako je, profesionalizam sve to donosi. Što se tiče povratka u Koprivnicu, o tome trenutno ne razmišljam, ali kao što sam napomenuo, sa svima sam u dobrim odnosima, čujem se i s bivšim suigračima i mislim da danas-sutra tu ne bi trebalo biti nekih prepreka ili problema.
PL: Otišao si nedavno, prije par mjeseci, ali u Koprivnici je bilo puno promjena, novih igrača i trenera. Pratiš li klub, što kažeš na rezultate?
Pratim ih gotovo svaku utakmicu, jedino dok mi obaveze ovdje to ne dopuštaju. Rekao bih da su rezultati očekivani. Lakše je dok nisi u zoni ispadanja, ali opet, znamo kako je u Podravini, nikad nitko nije zadovoljan rezultatima. Treba biti svjestan da Slaven uvijek prvo pokušava osigurati ostanak, a tek onda uloviti što bolji rezultat. Mislim da su igrači dobri, da nisu ne bi bili u Koprivnici, ali isto tako mislim da bi bilo lakše kad bi se malo više posvetili domaćim dečkima, koji igraju s emocijom prema tom klubu. Onda se stvori dobra klapa, a to dugoročno nosi i bolje rezultate. Što se tiče trenera Ferenčine, mislim da je on pun pogodak i da može voditi ekipu prema boljim pozicijama. Uvjeren sam da će tijekom zimske stanke biti promjena i da će onda stvari krenuti na bolje.
PL: Poznat si kao veliki ljubitelj županijskog nogometa. Pratiš li ga i dalje sad dok si prilično daleko, čuješ li se s dečkima?
Županijski nogomet volim, znate i sami da sam ga godinama igrao te ga pratim i dalje. Čujem se s jako puno dečki, bivših suigrača, i kroz razgovore komentiramo sve i svašta, probleme koji se događaju ili ne događaju. Uglavnom, ostao sam u kontaktu sa svima, sve redovito pratim i podržavam apsolutno te županijske klubove i sve vezano uz njih.
PL: Živi si dokaz da se upornost isplati, kasno si postao profesionalac i imaš prilično filmsku karijeru. Kako gledaš na sve to, kako gledaš na karijeru?
Kao što kažete, ispada da imam filmsku karijeru i mislim da se sve događa s razlogom. Išao sam okolnim putem, ali zalaganje i borba uvijek su bili na visokoj razini i netko je to morao primijetiti. Mislim da je sve što mi se dogodilo zasluženo i sretan sam. Zahvalan sam na karijeri i ljudima koji su mi ovo omogućili, roditeljima na podršci, zahvalan sam i treneru Zekiću što mi je pružio priliku. E sad, koliko će to sve trajati i gdje će završiti ne znam, meni je najvažnije da me zdravlje služi i da nemam neke probleme. U tom slučaju smatram da me još puno toga čeka, pogotovo kada vidimo da se vijek igrača produžio. Mogu slobodno zaključiti da sam karijeru ostvario već sad, zabio sam neke prvijence kojih ću se uvijek sjećati, igrao sam s velikim igračima, velikim klubovima, igrao sam europska natjecanja. Ima puno onih koji su godinama u prvoj ligi pa Europu nisu okusili, a ja sam u dvije godine sve to doživio i osjetio i zahvalan sam svima.
FOTO: FK Partizani/Ustupio Mateo Kocijan
