Jesen i obilnija kiša za mnoge ljubitelje gljiva znače samo jedno. Vrijeme je za odlazak u šumu. Posebno se iščekuju vrganji, pa se nakon prvih ozbiljnijih jesenskih oborina često postavlja isto pitanje… Koliko dana treba pričekati prije nego što krenemo u potragu?
Među beračima se mogu čuti različita pravila. Jedni će reći tri dana, drugi pet, a treći da je najbolje pričekati tjedan dana. No, iskustvo dobrih gljivara, ali i ono što pokazuju istraživanja, govori da stvari ipak nisu tako jednostavne. Ne postoji jedan dan nakon kiše kada će u svakoj šumi biti najviše vrganja. Ako je tlo već bilo vlažno i zatim padne dobra kiša, poznata nalazišta vrijedi početi obilaziti tijekom sljedećih nekoliko dana. No ako je prije kiše vladalo dugo sušno razdoblje, jedan pljusak neće preko noći stvoriti idealne uvjete. U tom slučaju važnije je da se tlo ozbiljnije natopi i da se vlaga u njemu zadrži.
Upravo tu mnogi griješe. Padne li nakon sušnog razdoblja nekoliko sati kiše, već sljedećeg jutra krenu u šumu očekujući pune košare. Kiša jest vrlo važna za pojavu vrganja, ali ono što vidimo iznad zemlje samo je plodište gljive. Micelij se nalazi u tlu i na njegovo plodonošenje utječu uvjeti koji su vladali tijekom znatno duljeg razdoblja.
To dobro pokazuje desetogodišnje praćenje pravog vrganja, odnosno Boletus edulis, u jednoj srednjoeuropskoj bukovoj šumi. Istraživači su gotovo svakodnevno pratili pojavu plodišta od 2015. do 2024. godine. Najbolji uvjeti nisu se mogli povezati s jednostavnim pravilom poput „pet dana nakon kiše“. Vrhunac plodonošenja bio je povezan s prosječnom temperaturom od približno 13 stupnjeva tijekom prethodnih dvadesetak dana, dok se količina vrganja povećavala s količinom oborina nakupljenom tijekom prethodnih nekoliko tjedana.
Drugim riječima, za uspješnu potragu važnije je kakvo je vrijeme bilo posljednjih nekoliko tjedana nego je li kiša pala prije tri ili pet dana.
Za naše kontinentalne jesenske uvjete to daje vrlo jednostavan praktični zaključak. Nakon dobre kiše ima smisla početi obilaziti poznata nalazišta kroz idućih nekoliko dana, ali još je bolji znak ako je i prije toga povremeno padala kiša, tlo nije isušeno, a nakon oborina ne nastupi naglo zatopljenje i ponovno isušivanje. Vrganjima odgovara dovoljno vlage u tlu i umjerena temperatura. Zato nekoliko jesenskih kiša raspoređenih kroz dulje razdoblje može stvoriti puno bolje uvjete od jednog snažnog pljuska nakon nekoliko tjedana suše. Istraživanja proizvodnje Boletus edulis također su pokazala pozitivnu povezanost jesenskih oborina s količinom plodišta.
Vrijedi obratiti pozornost i na samu šumu. Ako podignete sloj otpalog lišća, površina može djelovati suho, dok je zemlja ispod njega još uvijek vlažna. Upravo je zadržavanje vlage puno važnije od toga je li prethodnog dana padala kiša. Važna je i vrsta šume. Pravi vrganj živi u mikoriznoj zajednici s drvećem, odnosno njegov je podzemni micelij povezan s korijenjem određenih vrsta drveća. Vrganje zato nalazimo u listopadnim, crnogoričnim i mješovitim šumama, a među važnim domaćinima su bukva, hrast i smreka.
Dakle, ako je prije kiše dugo bilo suho, odlazak već sljedećeg jutra samo zbog te jedne kiše vjerojatno je prerano očekivanje. Ako je, pak, prethodno razdoblje već bilo vlažno i temperature su umjerene, vrganji se mogu pojavljivati bez čekanja nekog unaprijed određenog broja dana. Poznata nalazišta zato vrijedi provjeravati već tijekom sljedećih nekoliko dana. Najbolji znak nije datum na kalendaru, nego kombinacija nekoliko čimbenika. Dobro navlaženo tlo, kišno razdoblje koje nije trajalo samo nekoliko sati te umjerene jesenske temperature. Kada se sve to poklopi, šanse za dobar ulov osjetno rastu.
Zato pravilo da nakon kiše treba čekati točno tri, pet ili sedam dana možete zaboraviti. Iskusnom beraču puno će više reći kakvo je vrijeme bilo posljednja dva ili tri tjedna i koliko je tlo zadržalo vlage. Upravo u tome često leži razlika između šetnje prazne košare i onog jesenskog odlaska u šumu koji ćete još dugo pamtiti.
FOTO ilustracija
