piše: Stjepko Gambiroža
Koprivnica i Bjelovar dva su grada jako slična i po veličini i po broju stanovnika. Oba su županijska središta i udaljena su tek četrdesetak kilometara, a na ovim ćemo se stranicama u sljedećem razdoblju pozabaviti nekim sličnostima i razlikama između stanovnika ova dva ponosna grada. Jedna od najvećih sličnosti Koprivničanaca i Bjelovarčana je da oni gotovo nikada i ne idu u ovaj drugi grad. Ako kojim slučajem susretne Bjelovarčanina u Koprivnici, a nije na bazenu, budite sigurni da je u podravsku prijestolnicu stigao na Odjel ortopedije bolnice. Odjel ortopedije bjelovarske bolnice već godinama prati loš glas i nakon što neki nesretnik s one strane Bilogore slomi ruku ili nedaj Bože nogu, najgore što mu se može dogoditi je da završi na „popravku“ u bjelovarskoj bolnici. To se nerijetko zna pretvoriti u pravu lutriju, da ne kažem ruski rulet pa kada za koji mjesec isti taj slomljeni stigne na „popravak“ u Zagreb, tamošnji liječnici čim ga vide znaju otkuda je stigao.
– Vi ste sigurno iz Bjelovara – kaže obično liječnik iz Sestara milosrdnica čim vidi rendgensku snimku ruke koja je već poljubičastila ili je složena na krivu stranu.
I zbog toga svaki koji može kada se slomi, sjeda u auto i takav kljakav se nekako doveze jednim od tri puta do Koprivnice i čeka da ga ondje obrade. Kad jedan Bjelovarčanin susretne istog takvoga u Koprivnici, ne mora mu uopće ni reći zašto je tu. Kimanje glavom dovoljno je da se pojasni je li riječ o ruci ili nozi, a ako vidite nekoga da šepa po gradu, velika je vjerojatnost da je taj ili ta upravo iz Bjelovara. S druge strane, Koprivničanac jednostavno nema zašto ići u Bjelovar. Zanimljivo je to kako su Koprivnica i Bjelovar tako blizu, a zapravo tako daleko jer između ova dva grada nema niti jedne izravne linije ni vlakom, kamoli autobusom. Vjerojatno iz Koprivnice postoji neka izravna linija za Budimpeštu ili Stuttgart, no ako netko kojim čudom odluči otići do Bjelovara, a nema automobil, možda će najbrže stići ako se zaputi pješice. Lagani put pod noge pa se presiječe preko Bilogore, kroz šume i polja i za nekih šest, sedam sati si na drugoj strani, gotovo jednako koliko ti je potrebno vlakom ili autobusom.
Čak se ni u BlaBla Caru, popularnoj aplikaciji za dijeljenje prijevoza, ne može pronaći niti jedna ponuda za vožnju od Bjelovara do Koprivnice. Dok je pandemija koronavirusa bila na vrhuncu i dok su mudre glave, od kojih su neke sada u zatvoru, a nekoć im se klicalo kao spasiteljima, zabranile kretanje između županija, policajci koji su patrolirali između Bjelovara i Koprivnice najbolje su prošli. Mogli su oni slobodno zasjesti u autu, odspavati, odmoriti, zaigrati šah na haubi kao što su to nekoć znali raditi zagrebački taksisti ili što već rade policajci kada im je dosadno jer znali su da ionako nitko neće krenuti iz Koprivnice u Bjelovar i obrnuto. Koji su to razlozi zašto Koprivničanci izbjegavaju Bjelovar i obrnuto ostavit ćemo antropolozima, sociolozima i ostalima koji završavaju na „-zima“, a u sljedećem ćemo se nastavku pozabaviti sličnostima i razlikama između koprivničkih i bjelovarskih političara.
FOTO arhiva/TZ Grada Bjelovara
