Sve je počelo daleke 1973. godine u frizerskom salonu u koprivničkoj Robnoj kući i traje sve do danas. Naime, frizerke iz Koprivnice koje su nekad radile u frizerskom salonu u Izvorovoj Robnoj kući i u umirovljeničkim danima redovito se druže.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
One su ono što je isprva bilo kolegijalnost s posla pretvorile u prijateljstvo, koje odolijeva vremenu i životnim promjenama koje ono nosi. Posebno su ponosne na činjenicu da će njihovo prijateljstvo u idućoj godini doseći i jubilarnu, 50. obljetnicu. Najmlađa među njima, Bosiljka, ima 63 godine, a najstarija Danica 82, no te razlike u godinama nikad im nisu predstavljale bilo kakvu prepreku da se druže i izvan radnog vremena te nakon pronalaska novog posla ili odlaska u mirovinu nastave svoje prijateljstvo.
– Sve je krenulo 1973. godine i tad je frizerski salon u Robnoj kući bio najpopularniji u gradu. Tada u Koprivnici nije bilo puno frizera pa smo radile dvije smjene, a u smjeni nas je bilo po pet. To su nam bila zlatna vremena, a možemo reći da je tad bilo bolje raditi u državnoj tvrtki nego kod privatnika – pričaju nam koprivničke frizerke Danica, Mira, Slavica, Marija H., Majda, Darinka, Marija K., Jasna i Bosiljka.
Od samog upoznavanja na radnom mjestu, dodaju one, osjetile su neku povezanost pa bez obzira na obiteljske obveze i promjene posla nastavljale su se družiti. Sad u umirovljeničkim danima žive za zajedničke susrete koji, uz razglabanje o svakodnevici, ne mogu proći bez osvrtanja na dane mladosti.
– Sad nas naša druženja vraćaju u mlade nade i odmah se osjećamo bolje. Redovito se nalazimo jedanput mjesečno i sve živimo za ta druženja. Tjedan dana prije druženja vlada euforija, a tjedan dana nakon susreta još smo pod pozitivnim dojmovima i to nas nosi i u ovoj trećoj životnoj dobi. Nekad nas je vezao frizerski salon, a sad druženja uz kavu – zaključila je Majda.
FOTO Nikola Wolf
