Koprivničanac Krešimir Blažek (71) danas bez pardona govori o bolesti koja mnogima i dalje izaziva popriličnu nelagodu, a riječ je o raku debelog crijeva. Blažek je odlučio svoju priču podijeliti s našim čitateljima ne zato da bi se pojadao ili šokirao javnost, nego upozorio na činjenicu da pregled koji traje samo nekoliko minuta, a kojeg mnogi izbjegavaju, može u konačnici značiti razliku između života i smrti. Njegova priča počinje 2021. godine nakon što se godinama redovito odazivao na preventivne preglede i nosio uzorke stolice na analizu.
– Pet, šest godina sam to radio uredno. Neki pajdaši su me zezali, govorili da kaj idem, kaj oću da mi nekaj najdu? A ja sam govoril ako mogu svake godine voziti auto na tehnički i za to skupo plaćati, redovito, moram i sebe pregledati – prisjetio se Blažek.
U veljači 2021. godine nalaz je, na prvi pogled, bio uredan. Krvna slika bila je dobra, šećer i masnoće pod kontrolom, sve skroz uredno. No, na toaletnom papiru uporno su se pojavljivali tragovi krvi koje nije mogao ignorirati.
– Ništa me nije boljelo, nisam imao simptome. Da nije bilo tog krvavog obrisa na papiru, ne bih ništa ni posumnjao – rekao je. Liječnici su najprije sumnjali na hemoroide. Terapija tabletama koju su mu propisali nije pomagala, a tragovi krvi nisu nestajali. Sljedeći korak bila je kolonoskopija. Dijagnoza je stigla krajem kolovoza. Karcinom debelog crijeva.
– Bio je to šok, naravno. Ali nisam paničario. Valjda sam takav, jednostavno sam to odmah prihvatio kao činjenicu i išao dalje – rekao je mirno. Operiran je već početkom rujna iste godine, u koprivničkoj bolnici. Uklonjen mu je dio crijeva, ali bez potrebe za stomom.
– Imao sam sreću. Sve se moglo odmah spojiti i funkcioniram normalno – dodao je. Nalazi limfnih čvorova bili su uredni, pa nije morao na klasičnu kemoterapiju. Terapiju je provodio kod kuće, u obliku tableta, šest mjeseci. Danas, gotovo pet godina kasnije, nalazi su i dalje dobri. Ako tako ostane i nakon posljednjih kontrola, službeno će se smatrati izliječenim.
– Pet godina je ta granica. Ako je sve u redu, ideš dalje kao zdrav čovjek – objasnio nam je.
– Moram se zahvaliti doktoru Jeliću i onkologici Fucak. Prvi susret s njom bio je itekako smirujući te mi je pojasnila da se danas karcinom promatra drugim očima, danas već to postaje kronična bolest koja se liječi, s kojom se može nositi, nisi odmah prekrižen – napomenuo je te dodao da mu je u svemu tome najviše pomoglo to što je vjernik.
– Ono kaj mi je pomoglo je moja vjera. Ne mogu reći da nije bilo nekih kriznih trenutaka, no vjera mi je pomogla da prebrodim krizne trenutke i da to nisu bile one krize i strahovi s kojima se ne bih mogao nositi. Nastavio sam živjeti koliko sam mogao normalno i ostao aktivan – rekao je te dodao kako mu je bolest promijenila pogled na život.
– Mogu jesti sve, ali moram paziti. Osjetiš sam što ti smeta. I kretanje je važno. Najgore je sjediti i ništa ne raditi – napomenuo je. Najveću snagu, dodao je, pronašao je u vjeri i podršci obitelji.
– Nisam bio sam ni jednog dana. Djeca, supruga, prijatelji, svi su bili tu. To u tim trenucima jako puno znači – istaknuo je. Zanimljivo, jednu stvar svjesno je izbjegavao, a to je Internet i to je njegov savjet svima koji se nađu u ovakvoj situaciji.
– Nisam ništa guglao, jednostavno nisam htio. To te može samo uplašiti i odvesti u krivom smjeru. Svi smo mi laici, a informacije koje nalaziš na internetu mogu te samo okrenuti u lošem smjeru i baciti u depresiju. Slušao sam isključivo naše domaće liječnike i to mi je bilo dovoljno – napomenuo je Blažek koji je danas aktivan i u radu Lige protiv raka, sudjeluje u humanitarnim akcijama i javno govori o svom iskustvu. Poruka koju šalje je jasna i bez uljepšavanja.
– Nemojte čekati simptome. Ja ih nisam imao. Da nisam išao na preventivne preglede, pitanje je gdje bih danas bio. To je jedini put – rekao je te dodao ono što mnogi znaju, ali rijetko primjenjuju:
– Niste odgovorni samo prema sebi. Tu su obitelj i djeca i ako se ne brinete o sebi, na kraju svi ispaštaju – završio je s porukom Blažek.
FOTO Sonja Badalić
