piše: Stjepko Gambiroža
Znate i sami kakvi su domaći gosti. Što rade u hotelu, kradu čaše, razbijaju, galame, djeca skaču po stolovima. Da prostite, rade one stvari na moru što jedan Švabo ne bi nikad napravio i sada smo zbog toga odlučili uvesti „kuverat aranžman“. Radi se o tome da domaći gosti više neće uopće trebati dolaziti na naš lijepi Jadran, nego će svoje novce slati nama u kuverti i zato se zove „kuverat aranžman“. Ovaj novi sistem ima dvije prednosti. Domaći gost više neće morati da se pati oko prijevoza, rezervacija, da kupuje, da se gužva, a osim toga, bit će više mjesta na našem lijepom Jadranu za Švabu, Talijana, Francuza i za ostale strane goste i oni će nam donijeti svoje novce koji će postati naši novci u našim džepovima. Prednosti ovog sistema su svima jasne i zato naš domaći gost može ostati kod kuće za godišnji odmor, objašnjavao je tako prednosti tog „kuverat aranžmana“ u emisiji Top lista nadrealista prije sada već gotovo četiri desetljeća iskusni predstavnik turističke agencije s Jadrana barba Šime Cipol.
U ovih četrdesetak godina promijenilo se samo to što bismo taj „kuverat aranžman“ najradije proširili ne samo na domaće goste, već i na strance. Jer zašto bi se pobogu ljudi mučili, gužvali po vrućinama, živcirali oko prijevoza, kada jednostavno mogu poslati svoj novac u kuvertama i lijepo ostati kod kuće. Promijenilo se u ova skoro četiri desetljeća samo da preciznije i efektivnije brojimo sve te silne domaće i strane turiste koji pohode ove krajeve, zbrajamo koliko su potrošili i koliko će potrošiti. No, i dalje je ostalo identično da mi sve te turiste zapravo ne želimo i ne volimo, već volimo i želimo njihov novac koji će postati naš novac u našim džepovima. Da je zaista tako najbolje, potvrđuju vječna izrugivanja iz Čeha ili Poljaka koji dolaze na more s autima tako nakrcanima da im podovi gotovo stružu po cesti. Kojeg đavla nam uopće i dolaze ako ne misle ništa potrošiti i ne da su samo sve što im treba za tih deset ili petnaest dana kupili kod kuće, već će neki od njih višak koji im ostane i pokušati prodati prije povratka. Ne bi ti škrtci kupili trokutić pizze za 13 eura ili po staroj valuti stotinjak kuna, koliko je, čitali smo, tih 150 grama najobičnije pizze koji je ne tako davno koštao osam ili devet kuna. Ne bi oni platili ni pet ili šest eura za kriglu razvodnjene točene pive kakve se nerijetko prodaju po plažama. Zato si ti cicije od kuće ponesu paštete ili si kupe limenke svoje pive pa to loču.
Umjesto da nam tu dolaze i zauzimaju prostor kada već ništa ne troše, kradu čaše po hotelima, razbijaju i galame dok im djeca skaču po stolovima, najbolje bi bilo da samo pošalju pare i ostanu kući. Svima bi zaista bilo puno praktičnije da je mir, tišina, idila, prava ljetna bonaca, samo da su ulice pune poštara koji nose kuverte svim tim vlasnicima apartmana, šupa, suterenskih prostorija, izbica, špajza, terasa, hodnika i svih ostalih prostora koje se pokušavaju iznajmiti svim tim silnim turistima koji nam strašno idu na živce. Ti turisti, bilo da su domaći ili strani, nam smetaju dok pišaju po ulicama i haustorima nad čime se zgražamo jer nikad se u povijesti nije dogodilo da se neki Hrvat popišao po zgradi, stablu ili po grmu u parku. Bijesni smo kada se turisti napiju pa galame jer još od stoljeća sedmog otkad Hrvat ovdje diše, nešto slično se nije dogodilo i bio bi to nezapamćen presedan da se netko od potomaka Kluka, Lobela, Hrvata, Muhla, Kosjenca, Tuge ili Buge nekim čudom napio pa galamio.
Sjajan je bio promotivni film koji je Hrvatska turistička zajednica snimila s namrgođenim Johnom Malkovichem, no za sljedeću sezonu možda bi se moglo angažirati Quentina Tarantina da osmisli kampanju o kuverat turizmu. Da snimi zabavan i duhovit filmić, može opet s Malkovichem, u kojem će sve te silne goste uvjeriti da uopće ne trebaju dolaziti, samo neka pošalju novac, a mi ćemo ih izbrojati kao da su tu zaista i bili.
