Iako je od Europskog prvenstva u Grčkoj prošlo više od tjedan dana, dojmovi se još nisu slegli. Srebrna medalja Lare Blažeković u uzrastu djevojčica do 15 godina još uvijek se slavi, a to nas ne treba čuditi, jer riječ je o najvećem uspjehu Hrvačkog kluba Podravka, koji postoji još tamo od 1931. godine. Sukladno tome, doček joj je priređen prvo na aerodromu, a još veći i u matičnoj školi na Podolicama. Lara je sve to zaslužila, jer u dresu reprezentacije na jugu Europe samo je dokazala da je među najboljim mladim hrvačicama na svijetu, a to joj je, ujedno, priznanje za mukotrpan rad. Naime, u ovom izuzetno teškom sportu je od 2018., a posljednjih se godina njeno ime veže uz brojna postolja. Ukupno je u karijeri osvojila 35 medalja, od toga 19 zlatnih, 11 srebrnih i preostalo bronce. Pet puta bila je državna prvakinja, jednom viceprvakinja, druga je bila na Prvenstvu Balkana, a što se tiče Europskih prvenstava, na svom prvom bila je deveta, drugom peta, a kulminacija je uslijedila sad u Grčkoj, gdje je uzela srebro.
– Dojmovi se još slažu, ali definitivno su vrlo pozitivni. Rezultat je velik i ovo putovanje i prvenstvo zauvijek će mi ostati u sjećanju. Ovo je ipak prva europska medalja, ali i cijela ekipa bila je fenomenalna – poručila je po povratku iz Grčke, kada smo je u društvu trenera Ivana Lončarića i klupskog tajnika, ali i oca, Vedrana Blažekovića, ugostili na RKC-u. Podsjetimo, na putu prema finalu 15-godišnja Lara pobjede je redala protiv natjecateljica iz Sjeverne Makedonije, Rusije i Poljske, dok je u finalu snagu odmjerila protiv stare poznanice iz Mađarske, koja je ujedno bila i braniteljica naslova.
Tehnička greška u finalu
– Polufinale je bilo izuzetno teško, pobjednik se nije znao do samog kraja i u zadnjoj sam sekundi napravila zahvat za dva boda, jer je ona prethodno vodila 4:3. Provjeravali su je li sve bilo napravljeno u vremenu i kada sam shvatila da sam ušla u finale, bila sam jako sretna. Što se tiče finala, s predstavnicom Mađarske već sam se triput borila. Prvi put na EP prošle godine, tuširala me, ove godine dvaput smo se susrele i sad treći put. Svaki put je slavila. No osjećaj tog finala bio je bio neopisiv i probala sam maksimalno uživati. Nažalost, dogodila se ta jedna tehnička greška, koju je ona odmah iskoristila – prisjetila se mlada koprivnička hrvačica i dodala da nema za čime žaliti, jer je i drugo mjesto na ovako velikom natjecanju vrhunski rezultat.
– Da budem preciznija, žal za zlatom postoji uvijek dok si poražen u finalu, ali ne gledam na to tako. Možda nije bio pravi trenutak, možda još nije vrijeme za to, ali zato su želja i motivacija za iduće natjecanje još veći – naglasila je. Ponosan na Laru je i klupski trener, ali i izbornik U15 i U17 uzrasta u reprezentaciji, Ivan Lončarić.
Pripreme počele još lani
– Nismo još ni svjesni koliko je ovo veliki, povijesni rezultat koji će se dugo slaviti i pamtiti. Dosad nam je peto mjesto bilo predodređeno na tim velikim natjecanjima, ali Lara je pomakla granice. U Košicama na EP 2008. ja sam bio peti, Sandro Frankol dvije godine nakon mene, također, peti, dok je njegov brat Filip peto mjesto uzeo 2013. na Svjetskom prvenstvu. Fodor je nešto kasnije bio sedmi. Dakle, stalno smo tu negdje, ali do medalje nismo došli i sada se taj mukotrpni rad napokon isplatio – ispričao je Lončarić. Kaže da su pripreme za ovo natjecanje bile uistinu mukotrpne, ali i dugotrajne.
– Bazične pripreme krenule su još lani u listopadu. U siječnju smo počeli s pripremnim turnirima, kako bi u Grčku došli što spremniji. Snimali smo nedostatke, dobre strane i kroz borbe i treninge sve ispravljali. Na kraju se isplatilo. Rastemo iz godine u godinu, u vrhu smo i to treba održavati, ali i biti još bolji – poručio je i dodao da je Larin rezultat najvrjednija medalja i na razini Hrvatske u tom godištu. Sad se dokazala, naglasio je, a s obzirom na to da s njom ima dugoročne planove, ne želi forsirati natjecanja već ići pomalo i redom.
– Sljedeće veliko natjecanje na rasporedu je već za mjesec dana, ali nismo sigurni da ćemo ići. Kažem, ona se već dokazala i nema smisla ganjati neki rezultat na kadetskom EP do 17 godina, na koje Lara može ići kao ulazno godište. Siguran sam da ona ima volje i želje, ali vidjet ćemo, još nismo odlučili hoćemo li ići – zaključio je Lončarić.
TATA VEDRAN VRLO JE PONOSAN NA OSVOJENU MEDALJU
To nije slučajnost, žestoko radimo i bit će još ovakvih rezultata
Lara je u Grčkoj imala veliku podršku reprezentativnih kolegica, ali i roditelja. Na licu mjesta gledao ju je otac Vedran, nekad hrvač i trener, a danas klupski tajnik. Da je ponosan na ovaj uspjeh ne moramo posebno naglašavati.
– Izuzetno sam ponosan što je prvu medalju s velikog natjecanja za klub osvojila upravo moja kćer. Nije to slučajnost, godinama žestoko radimo, uvijek smo bili blizu, ali ne i na postolju. Sad smo i tome doskočili i to na EP, gdje je užasno teško doći do medalje. Naime, u njezinoj kategoriji bilo je 20 izuzetno dobrih hrvačica i prvenstvo je bilo vrlo jako. Po prvi put imali smo predstavnike iz Ukrajine i Rusije, gdje je hrvanje na visokom nivou. Mi smo u ždrijebu imali upravo jednu Ruskinju, no Lara je tehničkim tušem pobijedila 10:0 i to govori da rastemo – poručio je tata Blažeković. Kaže da su dobar rad s djevojkama prepoznali i u Savezu, gdje Podravka ima brojne hrvačice, a sad i izbornika Ivana Lončarića.
– Zadnjih godina medalje za Hrvatsku donose upravo djevojke. Osim Lare, tu su Lana Nogić i Veronika Vilk, koja, također, s nama trenira, i sve ovo što se događa nije slučajno. Sve to veliki je poticaj za dalje, ali i hrvačicama nagrada za uloženi trud. Sport je izuzetno težak i svaka medalja na ovako velikom natjecanju je poput zlata. Lara voli raditi, uporna je i vjerujem da će biti još ovakvih rezultata – zaključio je.
FOTO HK PODRAVKA
