Đurđevačko prigradsko naselje Sirova Katalena nekad je bilo prepoznatljivo po stočarstvu i nije bilo domaćinstva koje u štali nije imalo barem dvije krave.
Članak je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista.
Prije 30-ak godina u naselju je živjelo oko 500 stanovnika i skoro sva domaćinstva bila su vezana uz poljoprivredu pa je ukupno bilo oko 700 krava. Današnja i demografska i poljoprivredna slika Sirove Katalene je katastrofalna. U naselju živi oko 250 stanovnika, a samo dva domaćinstva imaju stoku i to ukupno tri krave.
Jedino štale skroz nisu ispraznile Ljiljana Muhtić i Nada Megec. Ljiljana je ostavila jednu kravu kako bi u svom kućanstvu stalno imala domaće mlijeko, sir i vrhnje. Masovno pražnjenje štala, kaže ona, počelo je prije 20-ak godina kad su počele padati otkupne cijene mlijeka.
-Nekad se od pet-šest krava moglo dobro živjeti, ljudi su od toga školovali djecu, gradili kuće i imali sve što im je trebalo, a danas to izgleda kao znanstvena fantastika. Prije 15-ak godina spustili su nam otkupnu cijenu mlijeka na dvije kune i tad je većina kućanstava ispraznila štale – priča nam Ljiljana Muhtić.
Proizvodnja mlijeka, pogotovo na „malo“, ističe ona, odavno je postala neisplativa, kao i uzgoj junadi za tov pa je pad stočnog fonda i izumiranje malih sredina logična posljedica takvog stanja.
– Uništili su poljoprivredu pa i ne čudi da nam naselje izumire. Naravno da se mladi ne žele baviti poljoprivredom i uzgojem stoke kad vide da je to svakodnevni posao od jutra do mraka, a zarade gotovo da i nema. Kako se onda nadati da će mladi ostati tu, jednostavno su prisiljeni otići trbuhom za kruhom – kaže Ljiljana Muhtić.
Jedinu kravu, dodaje ona, ne namjerava prodati jer zahvaljujući njoj sigurna je da su na njenom stolu isključivo domaći proizvodi.
– Imam i jednu krmaču i kokoši pa znamo da jedemo domaće, a i na taj način i štedimo jer su i cijene hrane u proteklih godinu dana otišle „u nebo“. Zato ni ne pomišljam da prodam kravu, a i ražalostilo bi me da nam je štala skroz prazna – zaključila je Ljiljana Muhtić.
Nada Megec, pak, ima dvije krave, a od mlijeka proizvodi razne sireve pa joj njeno „blago“ još uvijek služi za popunjavanje kućnog proračuna.
– Sve dok budem mogla raditi, imat ću krave. Naše mi je imanje nezamislivo bez krava i bez proizvodnje sira. Imam svoje stalne kupce kojima su moji sirevi nezamjenjivi, a mene taj posao, kao i odlazak na plac, drži vitalnom – priča nam Nada Megec.
Ni u susjednim prigradskim naseljima, dodaje ona, nije puno bolja situacija sa stočnim fondom, no ipak je Sirova Katalena najveći gubitnik na tom području.
– Nezamislivo mi je da se gradska vlast nimalo ne trudi održati tu poljoprivrednu proizvodnju „na malo“. Trebali bi uvesti potpore kojima bi potaknuli domaćinstva da ne prodaju ono malo krava što je ostalo. Njima je očito normalna realnost da će uskoro djeca iz prigradskih naselja morati ići na izlete da bi vidjela kako izgledaju krave i svinje – kaže Nada Megec.
I Nada naglašava da manja naselja izumiru upravo zbog činjenice da poljoprivreda „na malo“ više nije isplativa kao nekada. – Nitko se ne želi baviti onime od čega ne može dostojno živjeti. Situacija je takva da su mladi jednostavno prisiljeni tražiti posao u gradovima, a kad ga nađu, normalno je da se nastoje skrasiti tamo gdje rade – zaključila je Nada Megec.
FOTO: Dinko Borozan
