Kada biste morali pogoditi koja biljka sadrži iznimne količine željeza, kalcija, proteina, antioksidansa i vitamina, većina bi pomislila na kelj, špinat ili neku egzotičnu superhranu iz Južne Amerike ili Azije. Gotovo nitko ne bi pomislio na koprivu. A upravo je obična kopriva jedna od nutritivno najbogatijih samoniklih biljaka koje rastu u Europi. Toliko je vrijedna da je brojni znanstveni radovi danas svrstavaju među najperspektivnije prirodne izvore hranjivih tvari i bioaktivnih spojeva. Ironično, riječ je o biljci koju ljudi svake godine masovno uklanjaju iz vrtova i voćnjaka smatrajući je običnim korovom.
Listovi koprive sadrže velike količine vitamina A, C i K te značajne količine kalcija, željeza, magnezija i kalija. Osim toga, bogati su vlaknima, klorofilom, karotenoidima i brojnim antioksidansima koji štite stanice od oksidativnog stresa. Posebno iznenađuje njezin sadržaj proteina. Ovisno o vremenu berbe i načinu obrade, suha tvar listova može sadržavati između 20 i 30 posto proteina, što je iznimno visok udio za lisnatu biljku. Neka istraživanja pokazala su i sadržaj od gotovo 34 posto proteina, više nego što sadrže mnoge žitarice.
Kopriva sadrži i velik broj esencijalnih aminokiselina koje ljudski organizam ne može sam proizvesti, uključujući leucin, lizin, valin i izoleucin. Istraživanja su pokazala da obrađena kopriva može osigurati gotovo cjelokupne dnevne potrebe organizma za vitaminom A te predstavlja vrlo dobar izvor kalcija, željeza i biljnih proteina. U usporedbi s pšenicom i ječmom, kopriva sadrži više kalcija, željeza, vlakana i antioksidansa te ima niži glikemijski indeks. Zbog toga je posljednjih godina postala predmet interesa nutricionista i proizvođača funkcionalne hrane.
Znanstvenici posebno proučavaju njezin potencijalni učinak kod upalnih procesa, alergijskog rinitisa, regulacije šećera u krvi i problema s prostatom. Dosadašnja istraživanja daju obećavajuće rezultate, iako stručnjaci upozoravaju da su potrebne dodatne kliničke studije prije donošenja konačnih zaključaka o terapijskoj primjeni. Malo je poznato da je kopriva stoljećima služila i kao sirovina za izradu tkanina. Prije pojave industrijskog pamuka od njezinih su se vlakana izrađivali odjeća, konopi i ribarske mreže, a tijekom Prvog svjetskog rata Njemačka je proizvodila vojne uniforme djelomično izrađene upravo od koprive.
Još jedna zanimljivost krije se u njezinim sitnim dlačicama. One djeluju poput mikroskopskih iglica koje se pri dodiru lome i ubrizgavaju tvari poput histamina i organskih kiselina, zbog čega nastaje karakterističan osjećaj pečenja na koži. Nakon kuhanja ili sušenja taj učinak potpuno nestaje pa kopriva postaje sigurna za konzumaciju. Kopriva je važna i za očuvanje bioraznolikosti. Brojne vrste leptira polažu jaja upravo na njezine listove jer su njihove gusjenice potpuno ovisne o koprivi kao izvoru hrane. U mnogim europskim zemljama smatra se pravom delicijom. Od nje se pripremaju juhe, variva, rižota, pesto, kruh, tjestenina pa čak i pivo. Možda kopriva nije službeno najzdravija biljka na svijetu jer je takvu titulu gotovo nemoguće znanstveno dodijeliti jednoj biljci. Ipak, malo koja samonikla biljka može se pohvaliti tako impresivnom kombinacijom hranjivih tvari, dugom poviješću uporabe i velikim potencijalom za ljudsko zdravlje. Za biljku koju većina ljudi naziva korovom, to je prilično impresivan životopis.
FOTO ilustracija
