Ludbrežanki kojoj se nakosila kuća izvođači radova moraju platiti odštetu od 116 tisuća eura i naknaditi troškove parničnog postupka od gotovo 33 tisuće eura. Tako glasi nepravomoćna presuda Općinskog suda u Varaždinu, u kojem je Lj. L. iz Ludbrega tužila građevinsku tvrtku iz Ludbrega i zidarsko–fasaderski obrt iz Svetog Petra koji su kuću u Ulici Ivane Brlić Mažuranić izgradili još 2008. godine. Kontaktirali smo vlasnicu kuće, no ona nije željela ništa komentirati, tim više jer ova presuda još nije konačna i postoji mogućnost žalbe, no tvrdi da je nastala šteta puno veća od onog što joj je dosuđeno. No, u svakom slučaju, zadovoljnija je ovakvim ishodom jer je u prethodnom parničnom postupku, vođenom pred istim sudom, izgubila spor i tada joj je naloženo da ona mora platiti 200 tisuća kuna troškova parničnog postupka. Ludbrežanka se na tu presudu iz studenog 2021. godine žalila te je njena žalba prihvaćena i slučaj je vraćen na prvostupanjski postupak.
Vidjela promjene
Kako je u tužbi navela LJ. L, kuću s dvorištem u Ludbregu kupila je u ljeto 2008. godine, kada je kuća i građena, a osam godina kasnije primijetila je da se cijela kuća nagnula. Te je godine uopće nije bilo kod kuće i kada se vratila u Ludbreg, vidjela je promjene koje je odmah prijavila nadzornom inženjeru. Iako joj je inženjer rekao da on za to nije odgovoran, Ludbrežanka je angažirala odvjetnicu te je ubrzo doznala da je njena kuća izgrađena na lokaciji neprikladnoj za izgradnju kuće. Provedeno je geomehaničko ispitivanje uzoraka tla, a zaključak je bio da tlo ispod kuće nije nosivo i da je trebalo napraviti zamjenski sloj. Potom je tražila i mišljenje vještaka za građevinarstvo o stanju kuće, a on je uočio nekoliko pukotina na konstrukciji koje ukazuju na to da kuća nije stabilna u prostoru i da tlo na kojem je sagrađena nema nosivost za opterećenje zgrade. Još u prosincu 2016. godine izvođačima je dostavila obavijest o nedostacima, a mjesec dana kasnije oni su se očitovali na način da otklanjaju svoju odgovornost.
Nakon toga odlučila je tužiti izvođače, a tada je građevinski vještak ocijenio da se nedostaci zgrade mogu sanirati injektiranjem specijalnih masa pod pritiskom, odnosno ispunima pukotina. Ocijenio je da je uzrok pukotina tlo nepovoljnih karakteristika, a da tlo nije moguće zamijeniti novim bez uklanjanja građevine. Istaknuo je i da je kuća nagnuta za 7 do 8 centimetara i smatra da su izvođači radova odgovorni za narušenu stabilnost kuće zbog lošeg tla i da je kuća ne samo neprimjerena za stanovanje, već i pogibeljna za život. Zbog toga je LJ. L. od izvođača odlučila tražiti naknadu štete i potraživala je naknadu od 152.631 eura da bi joj na kraju bilo dosuđeno 116 tisuća eura.
U odgovoru na tužbu izvođači su osporili njen tužbeni zahtjev te istaknuli su kako je Ludbrežanka „promašila“ koga tužiti. Mišljenja su kako je tužba trebala biti usmjerena prema Croatia osiguranju zato što je direktor građevinske tvrtke iz Ludbrega kao član Hrvatske komore inženjera bio osiguran od profesionalne odgovornosti u poslovima prostornog uređenja i gradnje. Tvrde da su objekt izgradili sukladno dokumentaciji propisanoj zakonom i prema pravilima struke. Uredno su od upravnog tijela dobili rješenje o uvjetima građenja na osnovu kojeg su pristupili građenju, a iz tog je rješenje vidljivo, zaključuju tuženi građevinci, da nisu imali nikakvih saznanja o terenu i eventualnim problemima koji bi kompromitirali zgradu.
Preventivna sanacija
Građevinski vještak je do saznanja o nekontroliranom nasipavanju tla došao uvidom u detaljni plan uređenja zone Centar 3 i GUP Ludbreg, gdje je našao elaborat koji definira pripremu predmetnog građevinskog zemljišta. A ondje je bilo napisano da na zemljište treba izvesti nasipavanje tla u svrhu poravnanja, kao i da su ta nasipavanja vjerojatno bila nekontrolirana bez odgovarajućeg zbijanja.
– Temeljenje objekata u nasipima uvijek treba izbjegavati i ovo što je na lokaciji nađeno i determinirano je kao nasip i nije pogodno tlo za temeljenje konkretne kuće ili uopće objekata. Tlo je bilo od humusa, praha, odlomaka šljunka i cigle, što sa stopostotnom sigurnošću pokazuje da se radi o nasipu. Izvođač bi trebao biti u stanju prepoznati da se radi o nasipu u situaciji ako u dijelu iskopa naiđe na komadiće cigle – istaknuo je građevinski vještak i ponovio da statička stabilnost kuće ipak nije ugrožena i da nisu potrebni radovi za njen povrat u statički stabilno stanje.
– Ono što se može sanirati su pukotine i može se preventivno pristupiti sanaciji temeljnog tla, no ona u smislu statičke stabilnosti nije kao takva potrebna. Sanacija se preporučuje kako bi se izbjegla svaka mogućnost daljnjeg slijeganja, a prije nego što bi se kuća prevrnula, došlo bi do takvih oštećenja na zidovima i drugim konstruktivnim elementima da bi se kuća prije urušila, nego što bi se prevrnula. Ne mogu tvrditi je li tužiteljica morala zapaziti pukotine četiri godine nakon gradnje jer ne znam kakva je njena percepcija – zaključio je građevinski vještak čiji je iskaz sud prihvatio.
– Takvo tlo bilo je nepogodno za temeljenje – stoji u presudi kojom na kraju nije prihvaćen zahtjev Ludbrežanke da se radi o potpunoj šteti zbog čega joj traženi tužbeni zahtjev i nije dosuđen u potpunosti.
– Vrijednost kuće umanjuje se zbog starosti gradnje i dobiva sadašnju vrijednost objekta uvisini od 116 tisuća eura. U situaciji kada tužiteljica ima pravo nanaknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji jepotreban po redovnom tijeku stvari da bi se materijalna situacija oštećenika dovela uprijašnje stanje. Kako se u ovom postupku radi o oštećenju stambenog objekta koji jetrajno nagnut, naknadu štete predstavlja upravo novčani iznos tržišne vrijednostinekretnine nastale kao razlika objekta bez oštećenja i s oštećenjima jer se sanacijomsamo pukotina stanje objekta neće dovesti u prvobitno stanje, odnosno u stanje dazidovi budu vertikalni – stoji u obrazloženju presude.
FOTO arhiva
