Piše: Dr. med. Ivo Belan
Jednom davno, televizija je bila „desert“, nešto što je bračni par zajedno pogledao nakon večere, nakon napornog dana, nakon vremena provedenog u međusobnom razgovoru. Ipak, danas je, kaže psiholog Joan Anderson, televizija postala „čitav obrok“, kada umrtvljujuća tišina istiskuje svaki ljubavni razgovor među supružnicima.
Jeste li dopustili televiziji da vlada vašim slobodnim vremenom u braku? Koliko je televizije previše? Ovdje je nekoliko pitanja za vas i vašeg bračnog partnera koja si možete postaviti:
- Običavate li imati intimne večere za troje – samo vi, vaš(a) suprug(a) i vaš omiljeni voditelj na televiziji?
- Šapće li vam televizija slatke sitnice u vaše uho češće nego što vam to čini vaš(a) suprug(a)?
- Je li vam se dogovorilo da svom supružniku kažete da nađe nekog drugog u kući tko će joj/mu previti ranu na nozi, jer je upravo sada na televiziji vaša najomiljenija serija?
- Ako vodite dnevnik o tome kako sprovodite vrijeme, je li taj dnevnik nešto kao kopija TV programa?
- Kad vas prijatelj pita „Kako ide?“, odgovarate li mu: „Loše. Odvratan brat glavnog lika u seriji ponovo se vratio u grad, a Alexis se razvodi“?
- Ako se vaš televizor pokvari, prestanete li i vi „funkcionirati“?
Ako ste pozitivno odgovorili na jedno ili više tih pitanja, TV je možda ozbiljna prijetnja vašem ljubavnom životu. Mnogi eksperti smatraju da pretjerano gledanje televizije može imati razorni učinak na brak. Kalifornijski psiholog dr. Pierre Mornell kaže: „Gledanje televizije je pasivna navika, koja može djelovati kao zamjena za intimnost. Ona može sputavati, zakočiti bliskost, prisnost. Ako gledate televiziju više od dva sata navečer, možda ste više privrženi i prilagođeni televiziji, nego svom partneru.“
Žene koje se žale da im se muževi prilijepe uz TV ekran kao mušice na vjetrobransko staklo automobila, trebaju u obzir uzeti činjenicu da one gledaju televiziju više nego muškarci. Izgleda da američke djevojke jednostavno žele gledati televiziju – u prosjeku nevjerojatnih 30 sati i 32 minute tjedno u dobnoj skupini 18 – 34 godine. Gdje je onda vrijeme za bilo što drugo?
MN: Manje televizije – više vremena za igru s djecom
Televizija može imati negativan učinak ako bračni par ima probleme, kao što su npr. emotivni, seksualni, financijski. Sadržaji mnogih popularnih programa ne pomažu parovima sa slabom međusobnom komunikacijom da se suoče sa teškoćama u svom braku.
Evo nekoliko savjeta kako smanjiti „unos“ televizije:
- Pokušajte ograničiti broj televizijskih aparata u kući na samo jedan. Razmotrite mogućnost da odstranite aparat iz prostorije u kojoj se jede ili spavaće sobe – dva sveta bračna područja.
- Ako ga ne gledate, ugasite televizor.
- Steknite naviku da upalite televizor samo onda kada znate da je na programu nešto što će vas zanimati, a ne samo zato što je, eto, televizor jednostavno tu.
- Kada gledate televiziju zajedno sa svojim bračnim partnerom, ugodno se smjestite na kauč, jedan pored drugog, još bolje, zagrljeni ili držeći se za ruku.
Za mnoge ljude televizija je glavni oblik relaksacije nakon teškog rada. Međutim, neka ispitivanja ukazuju da televizija nije dobro sredstvo za relaksaciju. Prema istraživanju obavljenom na Annenberg školi za komunikaciju, televizija može pridonijeti tome da ljudi osjete tjeskobu, uznemirenost i sumnju.
Lawrence Freidman, psihijatar iz Los Angelesa, jednom je rekao: „Uvjeren sam da je vrlo veliki broj razvoda brakova u ovoj zemlji nepotreban. Djelomično je to zbog toga što nas televizija uči brzim, instant-rješenjima za kompleksne probleme. Posegnuti odmah za razvodom je besmisleno i glupo.“
Slušajući psihijatra Friedmanna, čovjek može slobodno kazati: „Umjesto da se rastajete od svoje obitelji, rastanite se od svojeg TV ekrana.“ Zaista, kada smanjite buljenje u televiziju, dobijete mnogo više zabave i zadovoljstva u druženju i igri sa svojom djecom, svojim prijateljima – i svojim bračnim partnerom. Jer, na koncu, primarna opasnost od televizije ne leži toliko u ponašanju koji ona uzrokuje, koliko u ponašanju koji ona sprječava i onemogućuje.
FOTO ilustracija
Tekst je napisan uz potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Javnog natječaja 1/23 za raspodjelu sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija – profitnih pružatelja elektroničkih publikacija za 2023. godinu
