Marijan Črneli iz Đelekovca, koji uskoro navršava 65 godina, unatoč svega pet posto vida, u posljednjih je deset godina osvojio čak 96 medalja i 25 pehara u kuglanju. Dugogodišnji je član koprivničke Udruge slijepih, gdje je, osim kao vrhunski sportaš, prepoznat i kao organizator sportskih aktivnosti i natjecanja za osobe s oštećenjem vida. Njegova priča svjedoči o nevjerojatnoj upornosti, predanosti i sposobnosti da vlastitim primjerom pokreće zajednicu i stvara prilike tamo gdje ih drugi ne vide.
– Mi iz sportske udruge slijepih Podravina smo u kuglaškoj prvoj ligi, to je liga za slijepe i slabovidne osobe. Među nama su potpuno slijepe osobe, ali i oni s vrlo malim postotkom vida od 3 do 5 post. I meni je ostalo 5 posto vida. Imam glaukom i već se 25 godina borim s tim. Bolest mi je nasljedna, baka mi je također bila slijepa – ispričao nam je ovaj 65-godišnjak koji se s problemima s vidom bori već četvrt desetljeća. Umirovljen je 16, a član Udruge za slabovidnih već 15 godina u kojoj se zaljubio u kuglanje.
-Kuglanje me privlačilo još od djetinjstva. U Đelekovcu smo imali dvije kuglane gdje smo se često družili, a i moj brat je bio odličan kuglač. S prijateljima sam često išao na kuglanu, a kad sam postao član Udruge slijepih, vidio sam njihove pehare i odmah znao da i ja želim sudjelovati – prisjetio se Marijan. U ligi imaju sedam kola, a nakon toga slijedi državno prvenstvo, ekipno i pojedinačno. Ekipno su prošle godine bili drugi, odmah iza Zagreba. Marijan je bio treći pojedinačno i prvak Hrvatske u disciplini Sprint, novoj disciplini u kojoj se baca 15 hitaca na dvije pobjede. Inače, u standardnom kuglanju baca se 120 hitaca, plus 10 probnih.
– Sudjelovao sam i na međunarodnim natjecanjima. Bio sam deseti u Rumunjskoj, peti u Apatinu. Kad ste među šest najboljih, dobijete trenericu, masaže, lijekove i pripreme. Moja trenerica bila je Ljiljana Picer. Nažalost, zbog zdravstvenih problema nisam mogao nastupiti u Slovačkoj, unatoč tome što sam bio treći po prosjeku i pozvan. Na klasifikacijama su odlučili da mi vidno polje nije dovoljno suženo, pa nisam prošao. Iako imam glaukom, imam samo središnji vid, bez širine slike, što nije bilo dovoljno za određenu kategoriju – požalio se Marijan koji se za natjecanje u Slovačkoj pripremao godinu dana. Danas čekam točnu dijagnozu jer su mi otkrili još jednu bolest. Sumnja se da lezija pritišće mozak i očne živce. Sve to utječe na moj status u reprezentaciji. No, treniram i dalje, a cilj mi je nastup na Europskom prvenstvu sljedeće godine u Rumi, u Srbiji – ispričao nam je.
– Kuglanje mi daje smisao. To su putovanja, druženja, natjecanja. Medalje su moje, a pehari su ekipni. Osim kuglanja, bavim se i amaterskom radiogoniometrijom – orijentacijom slijepih na otvorenom uz pomoć štapova i frekvencija. Imamo i slušalice, povez preko očiju i u osam minuta treba pronaći svih pet izvora signala. Hrvatska je među najjačima u tom sportu, a mi iz Koprivnice osobito se ističemo. Također treniramo i pikado – sada smo u drugoj ligi. Postoji pikado za potpuno slijepe i slabovidne osobe (B2 i B3). Natjecanja su ozbiljna, imamo premonturu koja traje tri – ispričao nam je Marijan te dodao kako je Udruga slabovidnih i slijepih u Koprivnici je među najaktivnijima u Hrvatskoj.
– Imamo volontere, asistente i trudimo se biti uključeni. Neki se više pronalaze u kuglanju, neki u pikadu, ali svi u nečemu pronađu smisao. Mladima bih poručio da se uključe u udruge. Naći ćete podršku, druženje i razlog da izađete iz kuće. U Đelekovcu sam i član Udruge umirovljenika, sudjelujem u upravi, organiziramo izlete i brojne aktivnosti. Bitno je ne zatvarati se u četiri zida i uvijek gledati naprijed. Moj životni moto je Sutra je novi dan – za kraj nam je rekao Marijan kojem je krajnja želja da broj svojih medalja zaokruži na stotku.
FOTO privatna arhiva