Jedan vlasnik drugome dopusti prolaz preko svoje parcele kako bi traktorom lakše došao do njive, a ponekad se isti put koristi desetljećima bez ikakvog dogovora. No, što se događa kada vlasnik zemljišta odluči da više ne želi da međaš prolazi preko njegove zemlje? Može li mu to zabraniti ili je susjed dugogodišnjim korištenjem stekao pravo prolaza? Odgovor ovisi o okolnostima, a Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje pod kojim se uvjetima može steći pravo služnosti prolaza.
Zamislimo tri hipotetske situacije. U prvoj susjed već deset godina traktorom prelazi preko tuđe parcele kako bi došao do svoje njive. Vlasnik mu nikada nije dao dopuštenje, ali se prolasku nije ni protivio. Sada je odlučio da više ne želi da susjed koristi njegovu zemlju. Pretpostavimo da prije tih deset godina ni susjed ni njegovi pravni prednici nisu koristili taj prolaz te da ne postoji pravo prolaza stečeno na drugoj osnovi. Prema članku 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću potrebno je dvadeset godina poštenog izvršavanja njezina sadržaja, uz uvjet da se vlasnik zemljišta tome nije protivio. Dakle, u opisanom slučaju deset godina prolaska nije dovoljno za stjecanje služnosti dosjelošću.
U drugom slučaju vlasnik je susjedu prije dvadeset i pet godina dopustio prolaz traktorom, ali uz izričit dogovor da dopuštenje može opozvati. Susjed se sada poziva na činjenicu da isti put koristi više od dvadeset godina. Međutim, članak 229. stavak 2. izričito propisuje da se služnost ne može steći dosjelošću ako se njezin sadržaj izvršavao na zamolbu do opoziva. Prema tome, ni dvadeset i pet godina takvog korištenja ne daje susjedu pravo služnosti dosjelošću. Vlasnik može opozvati dano dopuštenje, pod pretpostavkom da susjed nema pravo prolaza na drugoj osnovi.
Treći slučaj bitno je drukčiji. Susjed više od dvadeset godina koristi isti prolaz traktorom kako bi dolazio do svoje njive. Pretpostavimo da je tijekom cijelog zakonom potrebnog razdoblja bio pošten posjednik prava služnosti, da se vlasnik zemljišta prolazu nije protivio te da prolaz nije korišten silom, potajno, zlouporabom povjerenja ili na zamolbu do opoziva. Ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke, pravo služnosti stečeno je dosjelošću, pa ga vlasnik zemljišta ne može jednostrano opozvati samo zato što više ne želi dopuštati prolaz. Ovlaštenik služnosti ima pravo zahtijevati da vlasnik zemljišta trpi njezino izvršavanje u granicama stečenog prava. Pritom pravo prolaza ne znači neograničeno pravo korištenja tuđe parcele, nego se izvršava u granicama stečene služnosti.
Dakle, protek dvadeset godina ne znači automatski da je pravo služnosti stečeno. U stvarnom sporu potrebno je utvrditi jesu li ispunjeni svi zakonski uvjeti. Pritom se pod propisanim uvjetima može uračunati i vrijeme tijekom kojeg su prethodni vlasnici susjedove nekretnine pošteno izvršavali služnost. Osim toga, služnost stečena dosjelošću koja nije upisana u zemljišnu knjigu ne može se suprotstaviti osobi koja je u dobroj vjeri, pouzdajući se u zemljišne knjige, stekla i upisala svoje pravo prije upisa služnosti.
Treba razlikovati i pravo služnosti od zaštite posjeda. Čak i kada susjed nije stekao služnost dosjelošću, to ne znači da vlasnik smije bez daljnjega samovoljno preorati, ograditi ili na drugi način zapriječiti postojeći prolaz. Zakon zabranjuje samovlasno smetanje posjeda, a eventualni spor potrebno je rješavati zakonitim putem. Postoji i mogućnost nužnog prolaza. Prema članku 224. istoga zakona, vlasnik zemljišta koje nema nikakvu ili nema prikladnu putnu vezu s javnim putom može pod propisanim uvjetima zatražiti da sud osnuje nužni prolaz preko druge nekretnine. Pritom korist od otvaranja prolaza za gospodarenje zemljištem mora biti veća od štete na zemljištu preko kojeg se prolaz osniva, a zakon propisuje i obvezu plaćanja pune naknade.
Čak i kada je služnost već stečena, ona ne mora trajati zauvijek. Prema članku 242. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud će na zahtjev vlasnika opterećenog zemljišta ukinuti služnost puta ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, drugi jednako prikladan prolaz koji vlasniku opterećenog zemljišta čini manje štete ili jednako prikladan javni prolaz. Dakle, vlasnik ne može samostalno ukinuti stečenu služnost, ali pod zakonskim uvjetima može zatražiti njezino ukidanje sudskim putem.
FOTO ilustracija
