Da naš grad ima kvalitetne ljude koji se ističu i na svjetskoj razini činjenica je koja se svako malo, s vremena na vrijeme, iznova potvrđuje. Za Ivanu Martinčić, evo, već dugo znamo da je kapacitet za najveće pozornice. Nogometna sutkinja iz Starigrada nedavno je bila među službenim osobama na uzvratnoj utakmici četvrtine finala Lige prvakinja između Lyona i Bayerna u Francuskoj, što nas je potaknulo da joj se javimo. Povoda za razgovor imali smo, zapravo, napretek. Martinčić je – s čim je dobar dio čitatelja upoznat – prva žena koja je bila glavna sutkinja u utakmici HNL-a, prva koja je navedenu ulogu imala na Poljudu, sudila je i Njemačkoj, na brojnim međunarodnim prvenstvima, a zbog svega, jasno, i proputovala svijet. Popričali smo o raznim temama i saznali brojne zanimljivosti koje joj je sudački posao kroz godine donio.
PL: Nedavno si bila jedna od sutkinja na uzvratnoj utakmici četvrtfinala Lige prvakinja između Lyona i Bayerna u Francuskoj. Koliko si takvih utakmica dosad odradila u svojoj sudačkoj karijeri?
– Ovog puta bila sam četvrta sutkinja kolegici Iuliani iz Rumunjske i trudila sam se olakšati joj posao, vodeći brigu o situacijama u svojoj blizini. Kao četvrta sutkinja, dužna sam prisustvovati službenom sastanku na kojem se dogovaraju boje opreme i ostali detalji vezani uz utakmicu. Nakon toga cijeli tim odradi interni sastanak kako bismo se što bolje pripremili i podijelili zadatke i odgovornosti svake članice tima. Takav je protokol i kada sam ja glavna sutkinja, a netko od kolegica obavlja ulogu četvrte sutkinje. U dosadašnjoj karijeri imala sam priliku suditi brojne važne utakmice i nadam se da će ih biti još mnogo. Sudjelovala sam na Europskom prvenstvu 2022. u Engleskoj, na tri Svjetska prvenstva – dva za mlađe uzraste (U-17 u Indiji i U-20 u Kolumbiji), a 2023. imala sam čast biti jedna od sutkinja na Svjetskom prvenstvu za A selekcije u Australiji i Novom Zelandu. Sudila sam i brojne utakmice Lige prvakinja – bila sam glavna sutkinja u polufinalu, a prošle godine četvrta sutkinja u finalu, tako da se nadam da ću jednog dana imati čast suditi i samo finale kao glavna sutkinja.
PL: Možeš li nam opisati kako izgledaju pripreme za putovanja i same utakmice? Kakav je protokol?
– Pripreme su svakodnevne – fizički treninzi, ponavljanje Pravila nogometne igre, analiza utakmica… Pripreme za put ovise o duljini putovanja. Za pojedinačne utakmice, gdje put traje tri dana, pripreme su kraće – standardno pakiranje, dolazak dan ranije u mjesto odigravanja, lagani trening i timski sastanak dan prije utakmice. Sama utakmica je uvijek u fokusu i sve je podređeno tome da je što kvalitetnije odradimo. Povratak je obično dan nakon utakmice – ponekad vrlo rano, pa nema ni vremena za odmor. Kada su u pitanju velika natjecanja, poput svjetskih i europskih prvenstava, boravak traje i do četiri tjedna, pa su i pripreme i pakiranje zahtjevniji. Na takva natjecanja dolazimo pet do sedam dana ranije, imamo niz treninga i edukacija kako bismo spremne dočekale utakmice. Ako netko misli da je to lagano – i nije baš. Svaki trening moraš odraditi maksimalno jer to može odlučiti koje ćeš utakmice suditi i koliko ćeš dugo ostati na natjecanju.
PL: Kakav je odnos nogometašica prema sutkinjama i sucima u odnosu na nogometaše? Koje su ključne razlike između muškog i ženskog nogometa?
– Rekla bih da su nogometašice više fokusirane na samu igru i manje komentiraju odluke. Također, manje je zadržavanja igre i simuliranja. Nogometaši više pričaju, ponekad će i odglumiti težu ozljedu nego što je stvarno bila, ali sve to doživljavam kao sastavni dio igre i trudim se odraditi svoj posao najbolje što mogu. Mnogi misle da je razlika između muškog i ženskog nogometa velika, ali na najvišoj razini profesionalne nogometašice igraju vrlo brzo, fizički su izvrsno pripremljene i također igraju nogomet na visokoj razini. Pravila su za sve ista i svi se oni žele dokazati – i trenerima i navijačima.
PL: Krajem 2021. sudila si kvalifikacijsku utakmicu između Njemačke i Lihtenštajna. Kakvi su bili dojmovi i koje su ti još utakmice posebno ostale u pamćenju? Koja ti je najdraža?
– Da, prošle su skoro četiri godine od te utakmice – bila je to nezaboravna večer, pred prepunim tribinama, okružena igračima koje sam dotad gledala samo na televiziji, a ja među njima sa zviždaljkom, pokušavam ih „dovesti u red“. Svi su se ponašali korektno i nisam imala nikakvih problema. Teško mi je izdvojiti jednu utakmicu jer ih je bilo stvarno puno, ali recimo Engleska – Sjeverna Irska na punom Wembleyju, otvaranje U-20 Svjetskog prvenstva u Kolumbiji pred 60.000 gledatelja, ili moj debi u SuperSport HNL-u između Gorice i Hrvatskog dragovoljca (u rujnu 2021., op. a.).Ipak, nadam se da ću jednom suditi i neko veliko finale – pa ću tada lakše odgovoriti na ovo pitanje.
PL: Prva si žena koja je, dakle, sudila utakmicu Prve HNL kao glavna sutkinja, a bila si i prva na Poljudu…
– Zahvalna sam Komisiji sudaca i gospodinu Bruni Mariću, koji je tada bio predsjednik Komisije, na ukazanom povjerenju. To mi je bio znak da vjeruju u mene i da se sav trud isplatio. Puno mi je značilo i to što sam imala podršku kolegice Sanje Rođak-Karšić, koja je već prošla sličan pritisak. Poljud je sam po sebi nešto posebno, atmosfera koju stvaraju navijači ostavlja dojam – nije mi bilo lako, ali nakon prvog zvižduka sve nestaje i fokusiram se isključivo na igru.
PL: Debitantsku utakmicu kao glavna sutkinja odradila si 2010. u 2. ŽNL. To je sigurno bilo iznenađenje za gledatelje? Kako si počela sa suđenjem?
– Srećom, Sanja je već bila aktivna pa nisam bila prva, ali svakako, u to vrijeme kad smo se pojavile na terenu – bilo je komentara. Nisam imala većih problema, ali na manja dobacivanja s tribina naučiš se ne obazirati. Najprije sam igrala nogomet, a tata je bio sudac. Pokušavao me nagovoriti i ranije da završim tečaj, ali meni je igranje bilo važnije. Ipak, 2008. sam odlučila pokušati – i danas sam sretna zbog te odluke. Nije bilo lako, osobito u počecima, ali kad se prisjetim svih utakmica, putovanja i ljudi koje sam upoznala – drago mi je što nisam odustala. I još ne mislim stati.
PL: Kako si 2014. doznala da ćeš postati međunarodna sutkinja?
– Svake godine imali smo seminare na kojima smo polagali fizičke testove (trčanje, izdržljivost) i testove znanja iz Pravila igre. Sudili smo utakmice Treće HNL i Prve HNL za žene, a ocjenjivali su nas kontrolori. Nakon što se jedna kolegica povukla s međunarodne liste, ja sam bila najiskusnija i najbolje pripremljena – pa je Komisija odlučila predložiti mene.
PL: Imaš li posao uz suđenje? Stigneš li sve?
– Trenutačno sam potpuno posvećena suđenju. Kad bih uz to imala još jedan posao, sigurno ne bih bila na ovoj razini. Trening je svakodnevna obveza – nogomet je sve brži, a očekuje se da budem spremnija i od samih igrača. Bez svakodnevnog rada to nije moguće. Utakmica i putovanja je sve više i teško je zamisliti posao koji bi mi dopuštao tolika izbivanja.
PL: Je li ti suđenje omogućilo da proputuješ svijet? Gdje ti je bilo najljepše?
– To je jedna od ljepših strana suđenja – putovanja, nova poznanstva, upoznavanje jezika, kultura i kuhinja. U Europi mi je ostalo još možda pet zemalja koje nisam posjetila. Od daljnjih destinacija, svaka je imala neku svoju posebnost: Indija začine, Bollywood, kontraste između bogatstva i siromaštva, Australija Sydney, operu, klokane i koale, Novi Zeland je pun predivne prirode, zelenila i posve je drugačiji od Europe, a Kolumbija ima egzotično voće, kavu i strast prema nogometu.
PL: Imaš li kakvu anegdotu s poznatim igračima?
– Ostalo mi je u sjećanju s utakmice Njemačka – Lihtenštajn, kad je vratar Neuer tijekom utakmice viknuo „brže, brže“ – ostala sam iznenađena jer nisam očekivala da govori naš jezik!
PL: Koji ti je bio najljepši trenutak u dosadašnjoj karijeri?
– Na domaćoj razini debi u SuperSport HNL-u 2021. Na međunarodnoj razini je to bio trenutak kada me UEFA 2019. promovirala u elitnu skupinu sutkinja. A posebno mi je značila i nagrada Grada Koprivnice 2022. godine za sveukupan doprinos razvoju sporta.
PL: Koji su ti daljnji ciljevi?
– Ciljevi uvijek postoje – trenutačno mi je prioritet izboriti se za nastup na ovogodišnjem Europskom prvenstvu u Švicarskoj, a potom i biti dio sudačkog tima na Svjetskom prvenstvu 2027. u Brazilu. Jedan od ciljeva mi je i suditi finale Lige prvakinja.
FOTO HNK GORICA
