piše: Stjepko Gambiroža
Do prije nekoliko dana živjeli smo svi u ogromnoj zabludi. Pretpostavljam da je većina vas koji ovo čitate, baš kao i ja, vjerovala da se do novca iz europskih ili nekih drugih fondova dolazi kvalitetnim i vrijednim programom. Recimo grad ili općina zaposli nekog dobrog, iskusnog konzultanta ili nekog takvog unajmi i tada taj ili ta napiše program na temelju kojega isti taj grad ili općina dobije nekakav novac. Prethodno, jasno, taj projekt pregledavaju i boduju neki ljudi koji su stručni i koji detaljno ocjenjuju i boduju vodeći se time koliko će određeni projekt donijeti koristi određenoj zajednici i slično.
Mislio bi čovjek da je to iznimno kompleksan i zahtjevan posao koji i ne može savršeno ispuniti baš svatko, no prije nekoliko smo dana zapravo saznali kako to funkcionira. „Imamo situaciju da gradonačelnik Koprivnice Jakšić i gospodin Golubić, također saborski zastupnik, koriste svaku priliku da izvrijeđaju i premijera i nadležnog ministra. Recimo Butkovića kada on nešto radi i pojavljuje se u medijima po nekim drugim cestama. Sad zamislite kako bi grad Đurđevac mogao funkcionirati i privlačiti sredstva s nacionalne razine da gradonačelnik Janči izvrijeđa premijera. Za ozbiljnu politiku i ozbiljne rezultate i napredak potrebno je imati ozbiljan dijalog lišen nekakvih srasti i vrijeđanja“. Rekao je upravo to prošlog tjedna u jednoj radijskoj emisiji saborski zastupnik iz Đurđevca Željko Lacković, a prema njegovoj tiradi slušatelj je mogao doći do zaključka koji mu se možda i ranije motao po glavi, no ipak je nekako vjerovao da to nije moguće.
Onaj koji vrijeđa premijera ili nedajbože nadležnog ministra, taj jednostavno ne može očekivati neki novac od države. Za pretpostaviti je, s druge strane, po ovoj teoriji, da su onima koji se premijeru ili nadležnom ministru ulizuju i hvale njihove nadljudske napore, sva vrata otvorena i da im domaći i europski novac samo pada u ruke. Time zapravo u vodu i pada početna pretpostavka da je ključna stavka u izboru koji će projekt dobiti određeni novac iz državne ili europske blagajne stručnost. Uzalud ti angažiranje stručnjaka i konzultanata ako ti slučajno negdje u prolazu izleti neka objeda, uvreda ili nedajbože psovka na račun premijera ili nadležnog ministra pa netko to čuje i prijavi resornoj Agenciji za provjeru uvreda na račun državnih dužnosnika. Tada očigledno na scenu stupa komisija za koju smo naivno u početku pretpostavili da po nekim kriterijima struke pregledava sve te prijave na tuzemne i inozemne fondove i gleda sve te bezbrojne stavke, točke, zareze, decimalne brojeve i druge faktore ključne za prihvaćanje ili odbacivanje pojedinog projekta. No, čini se da umjesto toga te komisije funkcioniraju na način da provjeravaju medijske materijale i bodove analiziraju na način tko je što i kako govorio o državnim dužnosnicima i po tome se rangiraju određeni projekti.
Pohvala premijeru tako tu donosi tri boda, nadležnom ministru dva, a državnom tajniku jedan. S druge strane, javno izrečena uvreda ili nedajbože nešto gore u istim tim slučajevima donose negativne bodove. Bit će da je to taj „međuinstitucionalni moment bez kojeg vi ne možete spuštati značajna sredstva s nacionalne na lokalnu razinu“ o kojem ovisi hoće li pojedini grad, općina, županija, institucija ili netko četvrti dobiti tražena sredstva iz fondova ili čega već.
Mislio bi čovjek da su daleko iza nas vremena kada je čovjek morao paziti što i kako govori jer mu je i verbalni delikt mogao biti presudan za budućnost, a razni doušnici i špiclovi su širom raširenih ušiju slušali tko što kome priča. No, istovremeno kao da smo svi nekako u podsvijesti znali na koji to način u nas funkcionira i kako se odlučuje kome koliko novca, europskog ili domaćeg. Nije bez vraga ona izreka da se puno bolje grije onaj koji je bliže vatri, a javna je tajna da jako slično funkcionira i naša politika. Oni koji su bliže vatri, odnosno oni koji su na ili blizu vlasti, griju se fantastično i ne moraju brinuti o priljevu novca za svoje projekte. Dok oni daleko od vatrice baš i ne mogu očekivati da će se zagrijati, već mogu očekivati smrzavanje ako se sami ne pobrinu za sebe na neki drugi način.
