Razgovarao: Mladen Švaco, Glavni urednik Podravskog lista
Zašto prijašnje uprave nisu dizale plaće? Zašto su sindikati, a bome i naši lokalni politički lideri, cijelo vrijeme šutjeli k’o kurve? A znali su kakve mizerne i sramotne plaće imaju radnici u pogonima. Kad je već Podravka firma kojom upravlja politika, onda lokalna politika ima pravo reći da toj firmi plaće radnika moraju biti ispred dobiti i dividende. Da se jednom konačno prestanemo praviti grbavi…
Iza Roberta Mihaljevića više je od 25 godina novinarske i uredničke karijere. U drugoj polovici ’90-ih počeo je kao honorarac Večernjeg, dogurao do šefa dopisništva pa prešao u Jutarnji, s čijom je ekipom pokretao i prvi poslovni dnevni list u Hrvatskoj.
Deset godina bio je glavni urednik Podravskog lista, a u sklopu naše izdavačke kuće uređivao je i Bjelovarski list, Domaći list te Mali podravski. Prije četiri godine bacio se u privatni biznis i pokrenuo portal Danica.hr, danas jedan od najklikanijih u državi, s oko milijun i pol posjetitelja mjesečno.
Mihaljević je važan svjedok vremena jer je detaljno i analitično – iz perspektive urednika i novinara, dakle iz prvog reda – pratio političku i, prije svega, gospodarsku scenu u Podravini, ali i Hrvatskoj. Njegove gospodarske vijesti i analize na Danici danas redovito prenose brojni nacionalni portali.
PL: Zašto Danica? Što vam je falilo u tradicionalnim medijima poput Podravskog?
– Zasitio sam se ja njih, a oni mene. Nakon više od 20 godina rada u tisku, shvatio sam da je došlo vrijeme za nešto novo. Htio sam pokrenuti vlastiti portal i njime provesti jedan zanimljiv društveni eksperiment. Zanimalo me, naime, može li portal koji uopće neće objavljivati sport, guzice, sise i tračeve, neće trčati za dnevnim događajima, privući dovoljno publike da opstane. Odnosno, ima li dovoljno ljudi koji će svaki dan otvoriti portal znajući da će na njemu, recimo, naći mnoštvo vijesti iz gospodarstva.
PL: I, ima li?
– Na moju sreću, ima. Pokazalo se da u Hrvatskoj i na sjeveru, u našem kraju, postoji publika koja od portala traži nešto više od izjava tipa „lopta je okrugla“ i fotografije preplanule ljepotice u lepršavoj ljetnoj haljini.
PL: Vi ne volite gledati preplanule ljepotice na portalima?
-Hahahaha, naravno da volim… Ali, ne idem zbog toga na portale. Na njima tražim nešto drugo, ozbiljnije. A ako ljepotica pritom sama naleti, super. Upravo sam zato Danicu doživio kao društveni eksperiment. U stilu, ajmo vidjeti hoće li tako nešto uopće proći na tržištu…
PL: Ali, kako danas uspjeti s novim portalom kad ih ima na stotine? Evo, što biste rekli nekom mladom čovjeku koji želi ponoviti vaš uspjeh. Koja je čarobna formula?
– Isto pitanje zateklo me je nedavno na Sveučilištu Sjever, gdje sam na molbu kolege Željka Krušelja održao jedno gostujuće predavanje. Mladoj budućoj kolegici rekao sam da su glavni preduvjeti uspjeha u svakom poslu, a ovom pogotovo – znanje, iskustvo i strast. Strast je posebno važna. Bez strasti nema dobrog seksa, a bome ni dobrog biznisa. I još sam im rekao da bih, da sam na njihovu mjestu, bio spreman barem pet godina raditi i za mizeriju od plaće uz uvjet da u radnoj sredini mogu učiti od najboljih i najiskusnijih. Eto, to je čarobna formula.
PL: Naravno, u tom poslu ništa bez društvenih mreža…
– Da, portali su danas potpuno ovisni o Googleu, Facebooku, Twitteru, LinkedInu, TikToku… Pritom je važno, koliko god je to moguće, držati korak s tim dinamičnim svijetom koji se mijenja doslovce preko noći. Mreže stalno mijenjaju algoritme i pravila, njihovi roboti nekad prepoznaju vijesti ovako, a nekad onako, oglašavanje i interakcija ključne su stvari.
PL: Da, teško je to pratiti.
– Teško je, da. Ali, i uspjeh je težak. Traži puno odricanja i malo sna. U svakom slučaju, gotovo i nema dana da o biznisu kojim se bavim više od dva i pol desetljeća ne naučim nešto novo. Svijet i naše okruženje mijenjaju se strahovitom brzinom. Evo, najveća njemačka medijska kuća Axel Springer najavila je da će zbog umjetne inteligencije morati otpustiti 20 posto ljudi. Ali i da će ugasiti tiskano izdanje dnevnog lista Bild, najčitanijeg u Njemačkoj.
PL: Hoće li se to dogoditi i hrvatskim dnevnim listovima?
– Hoće, u to nema nikakve sumnje. U vrijeme dok sam ja radio u Večernjaku, potkraj’ 90-ih, bilo je dana kad smo se tiskali i u milijun primjeraka. Milijun! Dobro, tad su bile popularne one nagradne igre, spajalice i strugalice pa su ljudi znali kupovati i po 100 primjeraka. Jutarnji se tada i bez nagradnih igara prodavao u oko 100.000 primjeraka dnevno. Danas oba lista teško dosežu dnevni prosjek od oko 20 tisuća, a pad je strmoglav i nezaustavljiv.
PL: Svjedoci ste i krupnih promjena u cijelom gospodarstvu. Što se, recimo, promijenilo u tih 25 godina u Podravki?
– Nažalost, malo toga. Dok su drugi galopirali, Podravka je uglavnom tapkala u mjestu. Evo vam najboljeg primjera: godine 1993. Podravka je imala 3,4 milijarde kuna prihoda u ondašnjim dinarima, odnosno njemačkim markama. I to ratne godine, kad je trećina Hrvatske bila okupirana, plaća je bila 450 maraka, a kupovna moć nikakva. I znate što je najžalosnije od svega? Otprilike toliko ima i danas ako iz prihoda izuzmemo slovensko Žito, sarajevsku Farmavitu, češki Lagris, rovinjsku Mirnu, brand Evu, firme koje tada nisu bile u Podravkinom vlasništvu.
PL: Koliko je radnika tada imala?
– Prema službenim i usporedivim brojkama do kojih se lako dođe, Podravka danas ima oko 4000 zaposlenih manje nego te 1993. godine. A da ne govorimo o tome koliko je tada vrijedilo tih 3,4 milijarde kuna, odnosno blizu 800 milijuna maraka, a koliko vrijedi danas. Tada ste za 20.000 maraka mogli kupiti solidan stan u Koprivnici. Dok smo mi stajali, druge firme iz branše doslovno su trčale. Atlantic, Vindija, Dukat, Ledo, Konzum… Sve su one nekoliko puta narasle u tom razdoblju.
PL: Zašto je Podravka stagnirala dok su drugi rasli?
– Svi jako dobro znamo odgovor na to pitanje, ali pravimo se blesavi. To je rezultat pogubnog utjecaja politike, domaće i nacionalne, na Podravku. Tvrtku cijelo to vrijeme vlasnički čvrsto kontrolira država, odnosno Vlada. Zbog toga su osobni interesi u Podravki uvijek bili važniji od interesa tvrtke, da ne kažem neku grublju riječ. Podravka je idealna za muljanja, nema takve firme danas u Hrvatskoj. Formalno je privatizirana pa ne mora provoditi javnu nabavu. A stvarno nije. Dakle, nema gazde pa se baš i ne vodi računa o svakoj kuni. Jer je firma naša, svačija, a zapravo ničija. Zato su i bile moguće one silne afere u kojima se mnoge menadžere sumnjičilo za ogroman kriminal.
PL: Dobro, ali Podravka ipak ima vlasnike koji imaju svoje predstavnike u Nadzornom odboru.
– Imaju, da. Dio članova imenuju HDZ i njegovi politički partneri, dio mirovinski fondovi koji su potpuno pod kontrolom politike, a predstavnika ima i sindikat o kojem ne vrijedi trošiti riječi. Recite vi meni, što i koga ti ljudi nadziru? I u čije ime?
PL: Vi se, dakle, zalažete za prodaju Podravke?
– Davno je to trebalo napraviti.
PL: A javno ste hvalili Martinu Dalić dok je dolazila. To baš i nije u suglasju s ovim što pričate o politici u Podravki.
– Izgleda kontradiktorno, da, ali u biti nije. I dalje smatram da je dolazak Martine Dalić jako dobra stvar za Podravku. Strašno je, naravno, da o Upravi Podravke odlučuje premijer, ali Martina je u ovim okolnostima najbolji izbor.
PL: Zašto baš Martina Dalić?
– Zato što sam uvjeren da baš Martina želi nešto napraviti u Podravki. Ostaviti trag i ne voditi se osobnim interesima. Unatoč aferama i pričama koje ju prate. Imam podosta insajderskih informacija iz firme od ljudi koji je baš ne simpatiziraju, ali koji priznaju da žena ima strašnu energiju i da se vidi da joj je jako stalo da nešto veliko napravi. Uostalom, upravo je Martina Dalić triput dizala plaće radnicima i pokrenula ozbiljan investicijski ciklus. Zašto prijašnje uprave to nisu uradile? Zašto su sindikati, a bome i naši lokalni politički lideri, cijelo vrijeme šutjeli k’o kurve? A znali su kakve mizerne i sramotne plaće imaju radnici u pogonima.
PL: A mislite da su radničke plaće sad ok?
– Nisu. I to je i dalje velik problem jer je inflacija pojela skoro sve što su dobili kao povišicu. Podravka će ovih dana objaviti poslovne rezultate za prvo polugodište. Ako oni budu dobri, nema nikakvog razloga da se ne ide u novo povećanje. Nema nikakve logike da država i mirovinci iz Podravke povlače rekordnu dividendu. Ako je Podravka već javna tvrtka, onda radničke plaće moraju biti važnije od dividende. Meni je potpuno neshvatljivo da o tome šute župan Darko Koren, gradonačelnik Mišel Jakšić, saborski zastupnik HDZ-a Sobota… Čije oni interese štite? Radnika ili fondova?
PL: Što naši lokalni političari mogu uopće napraviti?
– Mogu, kako ne. Evo, mogu pozvati šefa NO i Martinu na sastanak pa im reći što je interes ove sredine. Kad je već Podravka firma kojom upravlja politika, onda lokalna politika ima pravo reći da toj firmi plaće radnika moraju biti ispred dobiti i dividende. Da se jednom konačno prestanemo praviti grbavi.
PL: Općenito govoreći, koliko su Koprivnica i Županija danas uopće u poziciji da nešto politički izlobiraju? Bilo što…
– Nismo nikad stajali bajno po tom pitanju, ali nikad nije bilo gore nego danas. Nitko nas u Zagrebu baš ništa ne pita. I to nije najžalosnija stvar u svemu. Najjadnije je što naši vrli politički lideri pristaju na takva ponižavanja. Što se ne bune, ne povisuju glas. Kad ste čuli nekog od njih da, zbog zapostavljanja našega kraja, premijera ili nekog ministra figurativno stera u pizdu materinu? Župan se ne buni zbog plaća radnika, ali odmah se javno buni kad se njegovog favorita ne izabere za direktora Podravke. Jer sve se, nažalost, vrti oko kadroviranja u toj firmi. I uvjeren sam da ćemo biti mnogo zdravija sredina kad se firma konačno privatizira. A to će se sigurno dogoditi.
PL: SDP nije stajao nikad lošije. Je li Mišel Jakšić rješenje?
– Ne znam tko bi njima danas uopće mogao pomoći, izvući ih iz živog blata u kojem se koprcaju. Bojim se da su blizu ruba provalije, blizu puta da dožive sudbinu HSS-a, HSLS-a, HNS-a. Nekad velikih i važnih stranaka koje danas ne postoje kao ozbiljan faktor. Gledajte njihove kampanje na društvenim mrežama, plišanog medu i Peđu koji pričaju o besplatnom vrtiću i društvenim stanovima za mlade. Pa gdje oni žive? Kad je ijedan ozbiljan političar iz SDP-a proteklih godina javno zagrmio o malim plaćama u Podravci, Konzumu, Tisku? I kad se nacrtao kao podrška radnicima koji prosvjeduju? Pružio im pomoć u borbi s administracijom. Kad su došli na neku farmu u Podravini ili Prigorju, da čuju kako žive naši mljekari? Politika se za njih svodi na saborsku govornicu, gostovanja na televiziji, nesuvisle kampanje na društvenim mrežama. U situaciji kad sindikati ne štite radnike u privatnom sektoru, upravo je socijaldemokracija ta koja mora snažno istupati. I da, fajtati se, onako kako to rade Radnička fronta i Katarina Peović. Ali, kome uopće treba ovakav SDP?
PL: Treba Hrvatskoj, doduše, ne ovakav.
– Slažem se, Hrvatskoj treba snažna i artikulirana oporba na ljevici. Samo, bojim se da to više nije SDP.
PL: Nego Možemo?
– Ne znam, bit ćemo pametniji iduće ljeto, nakon izbora za Sabor i europski parlament.
PL: Da, izbori su tu. Pratite energetski sektor, koliko HDZ-u mogu naštetiti ove afere s jeftinom prodajom plina, prvo u INA-i, a sad i u HEP-u?
– Ništa od toga. U Hrvatskoj se afere s HDZ-ovcima u glavnim ulogama smjenjuju kao na pokretnoj traci, a stranka, pa čak i ti njihovi pojedinci koje Uskok proganja i zatvara, redovno pobjeđuju na izborima.
PL: Zašto se to događa?
– Zato što su nas političke elite satrale kao društvo. Ubile nam svaku nadu. Elite iz svih stranaka, nikog ne amnestiram, ali HDZ-ov je krimen u tome daleko najveći jer je najduže na vlasti. To su elite koje su dekriminalizirale korupciju. Danas je u Hrvatskoj korupcija za vlastite potrebe, kao i droga za vlastite potrebe, dekriminalizirana. Možete dobiti neki uvjet, ukor ili novčanu kaznu. Problem nastaje tek kad počnete dilati naveliko, novce ili drogu. Mnogo je ljudi otišlo iz zemlje zbog nepoštenja, kriminala, nepotizma, rodijačkog biznisa, a mnogi su toliko razočarani da više nikom ne vjeruju. I zbog toga ne idu na izbore.
PL: Kako onda pridobiti ove koji izlaze?
– Pa, nama vlast bira oko 40 posto ljudi, od kojih je većina interesno vezana uz HDZ: vojska branitelja, državnih službenika, zaposlenih u HDZ-ovim općinama, gradovima i županijama, u državnim agencijama i ustanovama. Pa ljudi moji, HDZ odlučuje i o tome koji će pripravnici dobiti posao u Hrvatskim šumama! Za koga će ta silna vojska glasati ma kakva plinska afera izbila i ma s koliko se nula pisala? A ne vidim da je oporba danas sposobna izvući ove apstinente, razočarane i lijevima i desnima.
PL: Znači, nema nam pomoći?
– Ima. Kao što reče Voltaireov junak Candide – trebamo obrađivati svoj vrt. Doslovno i figurativno.
FOTO Nikola Wolf
