Stočarstvo u Podravini već duže je na koljenima, a kako može biti surov sustav potpora u tom sektoru najbolje na svojoj koži osjete Darko i Mirjana Mazuh iz Ladislava Sokolovačkog. Oni uzgajaju više od 50 grla goveda, a s obzirom na životnu dob i veličinu svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, kažu, ne mogu računati na potpore iz fondova Europske unije i Ministarstva poljoprivrede. To im je još bolnije zbog činjenice da sva grla goveda imaju iz vlastitog uzgoja te da se krenuli u izgradnju štale koja im je potrebna kako bi krave, junad i bikovi bili na jednom mjestu.
– Kad vidimo tko sve i za što dobiva potpore, srce nam puca. Mi godinama stvaramo vlastiti stočni fond i trudimo se očuvati stočarsku tradiciju, a za uzvrat nemamo nikakvu podršku. Mi za državu ne postojimo i sve što imamo napravili smo s naših deset prstiju. Imamo dojam kao da se želi uništiti domaće stočarstvo jer se nimalo ne cijeni trud nas koji se držimo vlastitog uzgoja. Nemamo djecu na koju bi mogli prepisati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo kako bi ostvarili potpore koje su namijenjene mladim uzgajivačima – istaknula je Mirjana. Od proizvodnje mlijeka, dodala je, odustali su zbog niskih otkupnih cijena, ali nisu ispraznili štale, nego su se okrenuli uzgoju za tov i proizvodnji sira. Za razliku od ostalih koje je niska otkupna cijena mlijeka uništila, Darko i Mirjana su čak i povećali svoj stočni fond. I uzgoj za tov, kažu, na niskim je granama jer je otkupna cijena mesa preniska. Bikove moraju toviti po dvije godine pa su troškovi veliki jer za ishranu moraju imati po dvije sjetve i žetve, a otkupna cijena ne prati stvarne troškove.
– Nas sreća nikada ne prati. Često se događa da kad imamo bikove za prodaju, da cijene dodatno padnu i onda imamo još veće gubitke. Sad, uz uzgoj, moramo biti i sami svoji majstori, ali i menadžeri i stočarstvo je umjesto posla postalo robija. No, mi taj posao radimo iz ljubavi i zato ne odustajemo od uzgoja, nego smo čak i krenuli sami svojim sredstvima graditi štalu. Zato nas i boli to što netko dobiva potpore za prazne štale i zapuštena zemljišta, a mi koji radimo i koji zbog toga posla nikad nismo bili na moru, nemamo pravo na ništa – istaknuo je Darko Mazuh. Jedina mala svijetla točka, dodali su oboje, odluka je Županije da po prvi put dodijeli potpore za uzgoj i kupnju junica. Tako su i oni po prvi put ostvarili pravo na potporu za svoje četiri junice, no to je, smatraju, zapravo kap u moru.
– Ministarstvo poljoprivrede je to koje bi trebalo pratiti sve naše uzgajivače. Oni bi trebali malo više ići po terenu i sustav potpora uskladiti stvarnoj proizvodnji. Jedino se tako mogu očekivati pomaci u stočarstvu, a u suprotnom će se i dalje prazniti štale i to ne samo u našoj županiji, nego diljem Hrvatske. Malo je onih poput nas koji žive za ovaj posao i to nas zapravo drži da skroz ne poludimo i prodamo svu stoku – zaključila je Mirjana Mazuh.
@podravskilist 🎥 Stočarstvo u Podravini već duže je na koljenima, a kako može biti surov sustav potpora u tom sektoru najbolje na svojoj koži osjete Darko i Mirjana Mazuh iz Ladislava Sokolovačkog. Oni uzgajaju više od 50 grla goveda, a s obzirom na životnu dob i veličinu svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, kažu, ne mogu računati na potpore iz fondova Europske unije i Ministarstva poljoprivrede. To im je još bolnije zbog činjenice da sva grla goveda imaju iz vlastitog uzgoja te da se krenuli u izgradnju štale koja im je potrebna kako bi krave, junad i bikovi bili na jednom mjestu. – Kad vidimo tko sve i za što dobiva potpore, srce nam puca. Mi godinama stvaramo vlastiti stočni fond i trudimo se očuvati stočarsku tradiciju, a za uzvrat nemamo nikakvu podršku. Mi za državu ne postojimo i sve što imamo napravili smo s naših deset prstiju. Imamo dojam kao da se želi uništiti domaće stočarstvo jer se nimalo ne cijeni trud nas koji se držimo vlastitog uzgoja. Nemamo djecu na koju bi mogli prepisati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo kako bi ostvarili potpore koje su namijenjene mladim uzgajivačima – istaknula je Mirjana. Od proizvodnje mlijeka, dodala je, odustali su zbog niskih otkupnih cijena, ali nisu ispraznili štale, nego su se okrenuli uzgoju za tov i proizvodnji sira. Za razliku od ostalih koje je niska otkupna cijena mlijeka uništila, Darko i Mirjana su čak i povećali svoj stočni fond. I uzgoj za tov, kažu, na niskim je granama jer je otkupna cijena mesa preniska. Bikove moraju toviti po dvije godine pa su troškovi veliki jer za ishranu moraju imati po dvije sjetve i žetve, a otkupna cijena ne prati stvarne troškove. – Nas sreća nikada ne prati. Često se događa da kad imamo bikove za prodaju, da cijene dodatno padnu i onda imamo još veće gubitke. Sad, uz uzgoj, moramo biti i sami svoji majstori, ali i menadžeri i stočarstvo je umjesto posla postalo robija. No, mi taj posao radimo iz ljubavi i zato ne odustajemo od uzgoja, nego smo čak i krenuli sami svojim sredstvima graditi štalu. Zato nas i boli to što netko dobiva potpore za prazne štale i zapuštena zemljišta, a mi koji radimo i koji zbog toga posla nikad nismo bili na moru, nemamo pravo na ništa – istaknuo je Darko Mazuh. Jedina mala svijetla točka, dodali su oboje, odluka je Županije da po prvi put dodijeli potpore za uzgoj i kupnju junica. Tako su i oni po prvi put ostvarili pravo na potporu za svoje četiri junice, no to je, smatraju, zapravo kap u moru. – Ministarstvo poljoprivrede je to koje bi trebalo pratiti sve naše uzgajivače. Oni bi trebali malo više ići po terenu i sustav potpora uskladiti stvarnoj proizvodnji. Jedino se tako mogu očekivati pomaci u stočarstvu, a u suprotnom će se i dalje prazniti štale i to ne samo u našoj županiji, nego diljem Hrvatske. Malo je onih poput nas koji žive za ovaj posao i to nas zapravo drži da skroz ne poludimo i prodamo svu stoku – zaključila je Mirjana Mazuh #croatia
♬ original sound – PL












FOTO/VIDEO Nikola Wolf